truelife
03.02.2014., ponedjeljak
|
Ta predivna ,jutarnja , zimska hladnoća, koja poput nebeske zavjese koja jutrom se odgrne, pa budi me bistroćom u mislima sa tobom . Prepoznajem te u tim našim jutrima, i samim pogledom kroz prozor , osjećam te na tim bijelim nebeskim poljima . I te pahulje lepršave koje rastope se na mojem licu , žare poput tvojeg poljupca,žare poput suze koje isčeznu,ponekad nestaju baš kao i ti... U tom jutarnjem buđenju , u tom beskraju bjeline ,tog zimskog sjaja ,što misao o tebi u meni, poput sunca u buđenju proljeća na polju stvara . Prepoznajem tu toplinu ,prepoznajem taj sjaj , kada misao o tebi takne mi dušu i u osmijeh moje srce pretvori , pa se odjednom u tom nedostajanju tebe povuče, baš kao i ti... U meni vlada ponekad svjetlost,pa tama, izmjenjuju se poput dana i noći. Ponekad pitam se, upoznavši te , dali ćeš ikada mojim putem poći .. U noćima te u molitvu stavljam , gledajući tog mjeseca put , tih zvijezda tok u tišini koja prija i boli u samoći ,kada udahnem duboko samo da te zadržim, da traješ što duže u meni , da čuvam te, ali naviknut da bježiš jutrom , da sunce te odvaja , dan te meni krade .. Znaj Tu si i kada nisi tu, Imam te... U odsutnosti sa tugom, U prisutnosti sa bolom jer daljina mi te otima ! |
