Ta predivna ,jutarnja ,
zimska hladnoća,
koja poput nebeske zavjese
koja jutrom se odgrne,
pa budi me bistroćom u mislima sa tobom .
Prepoznajem te u tim našim jutrima,
i samim pogledom kroz prozor ,
osjećam te na tim bijelim nebeskim poljima .
I te pahulje lepršave koje rastope se na mojem licu ,
žare poput tvojeg poljupca,žare poput suze
koje isčeznu,ponekad nestaju baš kao i ti...
U tom jutarnjem buđenju ,
u tom beskraju bjeline ,tog zimskog sjaja ,što misao o tebi
u meni, poput sunca u buđenju proljeća na polju stvara .
Prepoznajem tu toplinu ,prepoznajem taj sjaj ,
kada misao o tebi takne mi dušu i u osmijeh moje srce pretvori ,
pa se odjednom u tom nedostajanju tebe povuče, baš kao i ti...
U meni vlada ponekad svjetlost,pa tama,
izmjenjuju se poput dana i noći.
Ponekad pitam se, upoznavši te ,
dali ćeš ikada mojim putem poći ..
U noćima te u molitvu stavljam ,
gledajući tog mjeseca put ,
tih zvijezda tok
u tišini koja prija i boli
u samoći ,kada udahnem duboko
samo da te zadržim,
da traješ što duže u meni ,
da čuvam te,
ali naviknut da bježiš jutrom ,
da sunce te odvaja ,
dan te meni krade ..
Znaj
Tu si i kada nisi tu,
Imam te...
U odsutnosti sa tugom,
U prisutnosti sa bolom
jer daljina mi te otima !
Post je objavljen 03.02.2014. u 12:18 sati.