U životu ovom treba vjere ,
te nade u bolje sutra
tog pogona budučnosti
i tog trena kada nebeska rosa
posveti jutra u našim
zajedničkim buđenjima
osvježi srca naša i tada
tog trena ja povjerovat ču u sve
I povjerovat ću u sve
kad moje jeke iz srca
u svojim tišinama prigrliš
I povjerovat ću u sve dušo
kada te moja radost
do suza gane,i kad ta suza čežnje
radost na lice ti izmami
I povjerovat ću u sve
kad nečujni moji koraci
u tvojim očima zatitraju
i osmijeh na lice ti izmame
I povjerovat ću u sve
kad tvoja ljubav
na poljima moje samoće
ozeleni,procvjeta
tim laticama ljubavi i mira
I povjerovat ću u sve
kada se nečeš pitati
zašto niču te predivne ruže
iz bijelih zidova ,naše sobe
koji na tvoju dušu mirišu
na miris te vječnosti
I povjerovat ću u sve
kad ti moja suza
zamuti pejzaž
kroz koji ti malena
ka meni koračaš
nasmijana i sretna
i zauvijek ispunjena
tom toplinom našeg trena
tada povjerovat ču sve
moja malena