truelife
28.12.2012., petak
Klupa
|
Razmišljam koliko priča može ispričati ta stara drvena klupa u parku. koliko je ljubavnih riječi preslušala u toj tišina parka Godinama stoji kao sama i nijema na kiši izložena vjetru, suncu i snijegu. ali vidjela i čula priče tisuće duša kolike poljupce ljubavnika,zagrljaje u sutonu kolika šaputanja ,kolika obečanja ... Što je sve  brižno čuva u tišini svojoj,nijema i tajanstvena spokojna i strpljiva.I svatko je voli tako je i ja zavoljeh radi tebe ,radi nas iako toga nisam bio svjestan sjedeči na njoj prisječam se kao u njedrima njenim kolika su bila šaputanja naša ,koliki zagrljaji ,poljupci i tako sada i ja tražim tebe i sječam se naših šaputanja na toj sasvim običnoj klupi u parku klupi našeg sječanja |
