truelife
05.12.2012., srijeda
Čekam
|
Čekam ,nadam se Nema te ,nedostaješ sve više Bude me jutrima i zovu na balkon šumovi lišća ružinog ,one tvoje ruže jedina tu ispod prozora vjetar ga lagano raznosi po dvorištu , bespomoćno se migolji i pada na prostrte vlažne plahte jeseni,a ja gledam pitajući se ima li dolje života više Nedostaješ mi ,tuga me lomi I kiše hladne počeše da padaju te hladne kapi koje svakim udarcem na lice moje kao da me žele osvijestiti da nema te više ali ja te čekam i ne želim se osvijestit živim u tom polusnu gdje još uvijek postojiš Kapi kiše mi kao prstima diraju lice provjeravaju da li se koja maskirana suza pokušala uvući u njihove redove klize niz vrat i spajaju se sa njom teku sa tom hladnom kišom i otječu na tu ružu tvoju u nadi da če te vratiti Pitam se Hoću li preživjeti usamljenost ovu sići s oblaka i stati na tu kišu da me utopi u sivilo magle i hladna zimska jutra baš kao tada, ne tako davno kada je sva jesen bila zarobljena u očima mojim kojima su suze za tebe tekle  |
