Marketing
Čekam
Čekam ,nadam se
Nema te ,nedostaješ sve više
Bude me jutrima i zovu na balkon
šumovi lišća ružinog ,one tvoje ruže jedina
tu ispod prozora
vjetar ga lagano raznosi po dvorištu ,
bespomoćno se migolji i pada na prostrte
vlažne plahte jeseni,a ja gledam
pitajući se ima li dolje života više
Nedostaješ mi ,tuga me lomi
I kiše hladne počeše da padaju
te hladne kapi koje svakim udarcem
na lice moje kao da me žele osvijestiti
da nema te više ali ja te čekam
i ne želim se osvijestit
živim u tom polusnu gdje još uvijek postojiš
Kapi kiše mi kao prstima diraju lice
provjeravaju da li se koja maskirana suza
pokušala uvući u njihove redove
klize niz vrat i spajaju se sa njom
teku sa tom hladnom kišom
i otječu na tu ružu tvoju u nadi
da če te vratiti
Pitam se
Hoću li preživjeti usamljenost ovu
sići s oblaka i stati na tu kišu da me utopi
u sivilo magle i hladna zimska jutra
baš kao tada, ne tako davno
kada je sva jesen bila zarobljena
u očima mojim
kojima su suze za tebe tekle
Post je objavljen 05.12.2012. u 19:26 sati.