Rano ujutro,jednog snenog buđenja ,
mirisih britkih livadih prostranstava , livadnog beskraja
ta hladnoča ,bistrina struji zrakom moje sobe ,zove na buđenje ....
A ja sanjam tebe i ne budi mi se... molim za još malo sna..
jer tako liječim nedostajanje ...tako si živa u snu ....skoro da
te dotaknuti mogu ,šapučemo si riječi ..ali nestaju u međuprostoru
tražim te a vjetar me budi i tjera u novii dan .....i tada ustajem nasmijan
jer još plešeš u mislima mojim ...nasmijana trčiš dušom mojom .....
I tako razmišljam svejedno je gdje si kada spavaš tu u duši mojoj ,za mene uvijek, najljepše su oči tvoje, usne medne, slatke, duša,
prpošna i meka......
Moje su misli danonoćno s tobom,
pratioc sam tvojih odlazaka, dolazaka,
pisanja, pjevanja, ti moj si anđeo zvijezda
vodilja. ..put pravednosti i istinske ljubavi
žena si mojih čekanja,čežnji, i svih radosti, .......
I od kada te volim ....
Meni sasvim isto je kojom bojom zora rudi ,obasjana suncem ili maglama teškim ,pada li kiša ili ne od kada ti si tu ..sve je lijepo ...
ulaziš u moj svijet, sa tobom živim,spavam ,budim se ,volim te
ali isto tako sa tobom ću u mislima ako treba i mrijet...moja malena
. ............tako da uvijek smo zajedno
Post je objavljen 23.12.2012. u 20:21 sati.