truelife
19.12.2012., srijeda
M
 Vjetar kao da mi šapuće tvoje ime u gluho doba noci. Sat na crkvi otkucava ko zna koju minutu poslije ponoci a ja opet sjedim sam i čekam poziv tvoj ... Sjedim u tami,maštajuči o trenucima našim Pred ocima mojim samo slike tebe i naših prelijepih dana... Odsjaji nasih duša i toplina tvoga srca ... Od mene se otkida komadic po komadic I osječam kao da nestajem dok se stapam sa mrakom... Cekam te dušom , da se pojavis, makar na tren. Ali nema te i fališ svakim trenom sve više ... Zora svice i kao pozdravlja me: Dobro jutro, tugo – pomislim..... ...... ljube moja malena ...drugacija si od svih . Posebana za mene,ljubavlju predivnom sjajiš. Budis u meni sto nitko prije nije mogao da probudi te osječaje sreče nekog posebnog zadovoljstva. Nakon dugo vremena, stavila si osmjeh na moje lice. Privlacis me svim svojim bicem,svojom toplinom srca Tu si dovoljno zakopana u mom srcu da mi ne nedostajes, Dovoljno da mi duša živi, da te gledam u praskozorje naše . Kako je glupo možda djetinjasto – ali nedostajes mi , tvoj osmjeh, lice tvoji poljupci i sve one male sitnice koje su tako lijepe. nedostaješ mi malena ...i vrati se brzo |
