Snaga Tvokuna https://blog.dnevnik.hr/torakvokun

četvrtak, 07.06.2018.

07.06.2018. Pišem te datume jer nikada nisam znala smišljati naslove !

Dragi ljudi, imala sam par dana u glavi temu o kojoj ću vam pisati i onda ... napravila sam grešku i išla prvo čitati vaše blogove ! Luđakinja. To ne volim raditi ... jer uvijek vidim nešto zanimljivo na vašim stranicama i ja bi to tako prokomentirala i onda mi se moja koncepcija obriše ( nekako sve manje stane u tu moju glavu memorija se znatno smanjila ). Uglavnom ...
Prvo ću reći da mi je jako žao što jedino što mi iskače je POEZIJA ! Bit ću bezobrazno iskrena i reć da ne volim poeziju ! Priznat ću isto tako da ju ne volim jer ju ne razumijem !
Obožavam psihološke romane u kojima do zadnjeg slova moraš pratiti radnju i zbog kojih moraš razmišljati cijelo vrijeme, al ne volim poeziju. Nemam problema s emocijama niti s dubinama sebe ... ali ta poezija .. ne razumijem !
Toliko želim pročitati neki dobar tekst onak baš komad teksta ... al ne , nema !

Fotografije obožavam pa su me blogići sa slikicama malo oraspoložili ... ali onak ... baš mi je žao što ne nalazim ono što želim eto !
Ne želim da se itko pronađe uvrijeđen ! Cijenim Vaš trud i Vaše emocije i Vas, samo ne razumijem poeziju .. to je sve !

No vratimo se mi na moju "temu" ... kao što sam rekla bila je razrađena i onda se rasplinula ... pa ću sada nešto sklepat doslovno i nadat se da ću pogodit bit :)

Pratila sam tursku seriju Istanbulska nevjesta ... zaljubila sam se u taj dobri lik Sureye i ne znam, sad mi fali. Kao da je bila stvarna osoba. Bila je ono nešto dobro na kraju dana što te opusti, razveseli i uvjeri da postoji dobrota i da nisi debil ako ju očekuješ u svojim danima. U zadnjoj ili predzadnjoj epizodi druge sezone uhvatila sam se u nekom razmišljanju. Kroz cijelu seriju se proteže snažan motiv obitelji, obiteljskih veza i ona shema "Koliko god da je teško, držimo se zajedno jer smo obitelj!". Osim snažnog motiva obitelji pojavljuju se motivi vjere i motivi tradicije ! Tradicija je možda malo više naglašena od vjere ali tu su obje. Iz nekog razloga mi je samo kliknulo !

Divim im se iskreno. Znamo svi da u svemu imamo ekstremiste ali neću sada o tome sretan Pričamo o normalnim tradicionalnim ljudima koji, vjerujem, postoje ne samo u seriji nego i u stvarnom životu.
Divim im se. Imaju toliko stvari koje ih vode u životu. Biraju. Tradicija, vjera, obitelj ... ili sve troje. I vode se time kroz život. Ne znam jel lakše ili ne, ali moram priznati da mi trenutačno izgleda privlačno.

Što mi imamo ?? Američani imaju svoju veliku domovinu, pucaju od te nacionalne nabijenosti.
Turci imaju vjeru, tradiciju .. a što imamo mi ??

Naša zemlja je katolička ... većina nas se izjašnjava kao vjernici, katolici ... no jesmo li to zbilja ? (Čast izuzecima .. ne vrijedi o njima na žalost, zbilja su izuzeci )
Svaki dio naše zemlje ima svoje tradicije koje se sve brže zaboravljaju jer ih nema tko održavati na životu ! Nedavno na terapiji u bolnici čujem ženu kako komentira svoje radno vrijeme za blagdane. "Ako na Badnjak radim ujutro onda im mogu za ručak na brzinu ispeći riblje štapiće, a ako radim popodne ništa, nešto si sami naprave sendvič ili nešto !" Koliko je to žalosno ? Nebitan je sada ručak .. rekli su svećenici ne ide grijeh u usta nego iz usta, tako da post kao post ajde .. zanemarimo ga u ovoj priči. Tradicija ! Tko će mlade učiti tradiciji ? Nitko ! Mi radimo na Badnjak. Radimo i na Božić ! Hmmm Uskrs mi je radan isto ... Tko će moju djecu učiti blagdanskim običajima ?
Tko će mojoj djeci objasniti da se za Božić jede obiteljski ručak kod bake, a ne u McDonaldsu ? Ja neću, ja radim !

Vjera .. za mene je to nešto što njegujem i prakticiram u svoja četiri zida. Ne zato što me sramota, već zato što je to najintimnije mjesto na kojem mogu biti sama sa sobom i u potpunosti iskrena sama sa sobom ! Pored tolikih gnjusnih priča koje čujem i čitam o tim vjerskim predstavnicima, pored raznih moralno upitnih metoda kojima su me pokušavali odvući u crkvu, nemam hrabrosti ogoliti se u nekoj ustanovi i pred nekim nepoznatim ljudima. To je nešto moje i samo moje ! Kako da svoju djecu po tom pitanju obranim od svijeta ?

U tim turskim serijama je sve nekako posloženo. Znaju se prioriteti i zna se tko što kako i gdje ! To mi se sviđa. Imaju nešto za što se mogu uhvatiti. Imaju neku nit vodilju ! To mi je divno !
Američani imaju svoju Ameriku, Dan zahvalnosti, Dan nezavisnosti ... njima je to valjda i očito, dovoljno ! Obećana zemlja .. divno ! Blago njima !

A što mi imamo ? Koja je naša nit vodilja ?
Vjera očito nije ... oni što vise po misama kad dođu doma pretvore se u Sotonu osobno.
Domovina definitivno nije kad nas se trećina iselilo, trećina otišla u Bosnu a trećina nas se tek sprema otići.
Tradicija na žalost nije ... jer nam ju nema tko prenijeti !

Kakav smo mi to narod ? Što nas pokreće ? Koji je naš razlog ustajanja svako jutro ?

Egzistencija !

Žalosno ! Jel to život ? NE .... to za mene nije nikakav život !

07.06.2018. u 23:34 • 12 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.