utorak, 29.07.2008.

FOTO TINO ( 16 ) - MILLENIUM JUMP ZADAR 2008.

Ovaj petak održana je spektakularna manifestacija pod nazivom Miilenium Jump u Zadru, na prepunoj zadarskoj rivi

Da se ulaganje novca u putovanja isplati pogotovo ako je ljetna sezona u pitanju, najbolje se može vidjeti ovih dana, iako je tek napola prošlo, mozemo sa sigurnošću konstatirati kako nam je ovo ljeto za sjećanje, jedno od najplodnijih u dosadašnjem tijeku života. Ovaj vikend ( petak ) počeo je za Zadar, ali i za nas, spektakularnim MILLENIUM JUMP natjecanjem drugim po redu, u kojem je sudjelovalo više od 1500 ljudi i svi su u narančastim majicama, držeći se za ruke, istovremeno skočili u vodu sa zadarske rive, od famoznih zadarskih morskih orgulja do sveučilišta u Zadru. Bio je to jedinstven prizor koji se rijetko vidi u životu.

Treba reći kako je u pauzama između skokova stotine ljudi zaplesalo takozvani MILLENIUM DANCE, bilo je tu svega i zabave, fotografije koje ce obići Europu i svijet. U popodnevnim satima počela je ova kao što smo rekli druga po redu "Millenium Jump & Dance" manifestacija. 







 Posebno je bilo lijepo za vidjeti kada su u jednom trenutku skakači formirali natpis svojim tjelima. " Made in Zadar, Croatia " , a sav prihod ide, što treba posebno naglasiti za školu plivanja djece s poteškoćama u razvoju dječjeg vrtića "Latica". Ovako nešto je neviđena promocija za našu zemlju, bolje od bilo kakvih političkih manifestacija, govora ili derneka. Zadar se ovim svakako svrstao na elitnu turističku kartu Svijeta. Naravno za kraj ove predivne manifestacije ostao je koncert Luke Nižetića i grupe Ruswaj ( čiji smo vam video uradak donijeli ne tako davno, kao jednog od najmlađih, ali sve uspješnijih hrvatskih bendova. Nema se tu što puno za reći, osim ponovilo se i dogodine.

nedjelja, 27.07.2008.

FOTO TINO ( 15 ) - VERONA

Verona kao grad znatno po svojoj ljepoti zaostaje za recimo Firenzom ili Veneziom, koji si po mnogocemu najljepsi talijanski gradovi, uz eventualno Napulj ( poznata je recenica- doci u Napulj i umrijeti ) podno Vezuva, ali sasvim sigurno i Verona spada u uzi krug europskih turistickih destinacija.





Ako ni zbog cega a ono zbog legendarnog ljubavnog para Romea i Julije Williama Shekspira, njihova tragicna ljubavna prica nadahnuce je vec stoljecima mnogim filmasima, romanopiscima, pjesnicima, besmrtno djelo Williama Shekspira vecina se slaze inspirirano je istinitom pricom, iako se naravno ne moze sa sigurnoscu stati iza te ljubavne bajke sa tragicnim krajem. Nesretna ljubav dvoje mladih jedva tinejdzera iz stare Verona, zavrsila je onako kako je i trajala, brzo, kratko, u kojem si je dvoje mladih zbog mrznje i zavade vlastitih roditelja odlucilo oduzeti zivot.





" Njihov " legendarni balkon i dalje je najveca atrakcija u Veroni ali i jedno od posjecenijih mjesta na cijelom svijetu. Mozda bi se moglo reci kako je u ovom slucaju mrznja pobijedila ljubav , no samo naizgled je tako, njihova ljubavna prica nadzivila je i vlastite roditelje i njihovu izopacenost i s vremenom postala legenda, sto nas samo moze nauciti koliko je ljubav zapravo besmrtna.









Iako po nama najveca shekspirova prica nije i jedina atrakcija ovog talijanskog grada neposrednoj blizini jezera Lago di Garda, naprotiv, monumentalna ARENA pomalo nalik onoj u Puli iz 1. stoljeca svakako je gradjevina koja zasluzuje posebnu paznju ako posjetite grad na sjeveru Italije, Arenu jednostavno ne mozete i ne smijete zaobici, bila bi to greska i vas dozivljaj Verone sigurno nebi bio potpun.





Steta je jedino sto je ostali dio grada toliko tipican drugim gradovima u Italiji, sa nekoliko lijepih vjerskih objekata ali opet nista posebno sto ne biste mogli vidjeti u bilo kojem gradu na " cizmi " ako ga odlucite posjetiti.











Ali usprkos tome jednodnevni posjet Veroni veliki je dozivljaj i nemjerljivo iskustvo za nas, a nedaleko Verone, nalazi se i svjetski poznati zabavni park Gardaland.

utorak, 22.07.2008.

SRBIJA UHITILA KARADŽIĆA

Napokon nakon dvanaest godišnjeg skrivanja uhićen je jedan od najtraženijih ratnih zločinaca na svijetu, bivši vođa bosanskih Srba i predsjednik fantomske tvorevine Republike Srpske Radovan Karadžić. Ovaj 63-godišnji bjegunac skoro desetljeće i pol vješto je izmicao pravdi, ali moramo naglasti kako sve do sada nije bilo političke volje da se uhiti i pravdi privede uz Ratka Mladića najtraženiji bjegunac sa ovih prostora. Da je tome tako jasno nam pokazuje i ovo uhienje budući da je bivši vođa bosanskih Srba uhićen u dometu srpskog pravosuđa. Nakon ovakvog raspleta događaja treba se nadati i brzom uhićenju i drugog bjegunca i odgovornog za mnogobrojne zloćine na podrurčju Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske generala Ratka Mladića, iako bi to moglo biti nešto teže s obzirom da je on i to je odavno poznato pod neslužbenom zaštitom paravojnih i paraobavještajnih struktura vojske Republike Srbije.

Kako javlja novinarka CNN-a Christiane Amanpour uhićenje jednog najtraženijih bjegunaca, moglo bi donijeti barem onu minimalnu statisfakciju za mnogobrojne žrtve čiju je nesreću direktno ili indirektno skrivio Radovan Karadžić. Bosanski mesar ( " Butcher of Bosnia " ) kako ga je nazvala novinarka CNN i kako ga veći dio pučanstva u BIH zovoe uhićen je kordiniranom akcijom specijalnih postrojbi policije Republike Srbije ( srpska služba sigurnosti ) , međunarodne zajednice i haškog tužiteljsva, neslužbeno Radovan Karadžić uhićen je blizu samog Beograda, na području jedne beogradske općine. Prema neslužbenim informacijama Radovan Kradžić nalazi se trenutno u zgradi vojnog suda u Beogradu, pod jakim nadzorom srpskih snaga sigurnosti, nitko uključujući i same novinare ne može priči blizu toj zgradi, samo uhićenje potvrdila je i vlada Repubilke Srbije i sam srpski predsjednik Boris Tadić, kao i glasnogovornik haškog suda koji je odmah izrazio i zadovoljstvo ovom viješću, isto tako postupio je i NATO koji je pozdravio ovu akciju i izrazio nadu u skoro uhićenje druga dva preostala bjegubca Gorana Hadžića i Ratka Mladića.

Iako je Radovan Karadžić uhićen, nije sigurno da će biti izručen sudu za ratne zloćine u Den Haagu, naime postoje glasine doduše, da bi samo suđenje moglo biti u samoj Srbiji, iako je to malo vjerovatno s obzirom na jaki međunarodni pritisak na tu još uvijek ratom traumatiziranu državu. Nema sumnje kako će ovo uhićenje u Srbiji izazvati ako ništa drugo ono barem trenutnu političku krizu, ali nitko ne vjeruje da bi moglo biti masovnijih demonstracija, budući da najveći zagovornici suradnje sa haškim sudom, srpski radiklali Vojislava Šešelja i Tome Nikolića nisu na vlasti i da je ovo očito dugo pripremana i planirana akcija ( iako se razumljivo iz političkih razloga ministarstvo unutarnjih poslova RS ograđuje od tog uhićenja, svima je jasno da je upravo suprotno ), dobro razmotrena sa svih aspekta i provedena u najboljem trenutku za vlast u Srbiji. Deteljnije o samim posljedicama za Srbiju moći ćemo više reči nakon što ova vijest " sjedne " do svih građana Srbije, no treba se nadati da bi ipak razum mogao pobjediti i da bi Srbija napokon mogla proči onu katarzu kakvu je Njemačka prošla nakon sloma nacističke stranke i Treceg Reicha, to se može samo ako bi svi odgovorni bili privedeni pred lice pravde. i na sudu pred cjelokupnom javnošću odgovarali za svoje postupke.

Žrtve više nitko ne može vratiti u život i teško je donijeti pravednu i odgovarajuću presudu da bi se napokon pronašla statisfakcija za sva zlodjela koja su se događala na području Bosne i Hercegovine, teško je pronaći utjehu za Srebrenicu, ali ovo je dobar početak, samo sada ne treba stati dok svi odgovorni napokon ne stanu pred lice pravde.

Ovo je sasvim sigurno jedna ohrabrujuca vijest za sve ljude koji žele da napokon svi odgovorni za strahote ratnog bezumlja budu privedeni pred lice pravde i odgovaraju za svoja nedjelja. Nakon što se prikupe sve informacije, detaljnije o cijelom događaju obavijestit cemo vas u jednom od slijedećih članaka. Ovo je sigurno simolički kraj rata ali dok svi ne budu odgovarali za svoja nedjelja i dok svi ne budu izvedeni pred sud ne treba se zavaravati simbolikom. Dok se na ulicama gradova Bosne i Hercegovine slavi, Srbiju očekuje jedna neizvjesna noć.

ponedjeljak, 21.07.2008.

FOTO TINO ( 14 ) - Novi Vinodolski

Novi Vinodolski , gradic sa nesto vise od pet tisuca stanovnika tipican je primorski grad, sa svojom starom jezgrom ali i nazalost sa novoizgradjenim popratnim sadrzajima, kao sto je ubrzana betonizacija obale, nabacane vile i kucerine bez smisla i reda a sve u svrhu brze zarade ne gledajuci sto to devastira prelijepi okolis i obalu koja je doista prekrasna, uostalom kao i duz cijelog Jadrana. No prednost je Novog Vinodolskog njegova povezanost sa ostalim djelom zemlje ali i Europe, pogotovo autocestama, mada ni zracni promet nije predaleko udaljen od samog grada, zracna luka na otoku Krku udaljena je otprilike tridesetak kilometara od samog centra Novog Vinodolskog, dok do Plesa nema ni dvjestotinjak kilometara, sto je u danasnje vrijeme brzih i modernih i automobila i autocesta prava sitnica.

















Povijesno i kulturno gledajući Novi Vinodlski najpoznatiji je po svom Vinodolskom zakoniku iz 13. stoljeca, najpoznatije gradjevina svakako je zupna crkva Sv. Filipa i Jakova iz 14. stoljeca, nadogradjivana dva puta, najprije u 16. stoljecu u gotickom stilu, da bi konacno crkvi barokni izgled dogradnjom pokrajnjih ladja dalo 18. stoljece.

Naselje Bribir bez obzira na mnogobrojne vile i apartmane, subjektivno gledajuci najljepsi mi je dio Novog Vinodolskog, uz lijepe plaze, to naselje daje veliku mogucnost izbora bilo da se radi o sportskom ili zabavnom programu.













Ove godine što je i velika i cast i obveza grad Novi Vinodolski kandidat je za prestiznu europsku nagradu Zlatni cvijet Europe 2008. u kategorije uredjenosti samoga mjesta.























Kao i u svakom gradu na obali pa tako onda i u Novom Vinodolskom ljeto je vrijeme prepuno dogadjanja, mnogobrojni in live koncerti, regate, feste na otvorenom, vatrometi, vec uobicajno za obalna podrucaja u ovo doba godine, sa mojom osobnom preporukom, povodom Ruzice Vinodola na samo Veliku Gospu 15. kolovoza, to je ujedno i najveci dogadjaj u gradu i vrhunac turistickog i svakog drugog dogadjanja u gradu Novom Vinodolskom.

Za zakljucak, kvarnerski gradic jedan je u nizu bisera nase obale, ali tesko sa juznim djelom Hrvatske, sa Dalmacijom da se moze mjeriti, uostalom osim Rovinja i Poreca malo je gradova u Hrvatskoj koji imaju onaj dodatni mediteranski štih kakav imaju mjesta u Dalmaciji, bezobzira na neke anomalije na plazama, no te anomalije su oduvijek prisutne i na svim plazama svijeta postoje, ne samo kod nas na Slanici, Bribiru, Bacvicama, Villas Rubinu u Rovinju, Rajskoj Plazi na Rabu ili plazi Banje u Dubrovniku, vec i na Copacobani u Rio de Janeriu ako hocete, svugdje gdje obitava i dolazi covjek.

ponedjeljak, 14.07.2008.

FOTO TINO ( 13 ) - Vukowar

Kad je prije 13 godina nakon pobjednosno okončane oslobodilačke operacije OLUJA predsjednik TUĐMAN VLAKOM SLOBODE došao u SPLIT okružen generalima pobjedničke vojske na prepunoj rivi dočekalo ga je razdragano mnoštvo, u svom euforičnom govoru predsjednik je okupljenim građanima postavio jedno pitanje: " ŠTO JOŠ DA VAM OBEĆAM? " - odgovor naroda bio je jednoglasan; " VUKOWAR " !
U svom nadahnutom govoru predsjednik je okupljenom mnoštvu obećao:

" Da, Vukovar, taj simbol hrvatskoga otpora. Vukovar i bogatu istočnu Slavoniju, jer Hrvatska je bila i ostat će podunavska zemlja! Oslobodit ćemo Vukovar. "

Memorijalno groblje





Trpinjska cesta



Križ na Dunavu



Vječno svjetlo



Zvjezdice



Križ



Nekoliko godina kasnije već bolešću dobrano načeti prvi hrvatski predsjednik održao je govor na željezničkoj postaji u razrušenom Vukovaru, ali oslobođenom i vraćenom matici zemlji. Prvi hrvatski predsjednik je ispunio svoje obećanje, neki bi rekli pobjednik u ratu - gubitnik u miru. Neću ovdje ulaziti u analizu dvaju mandata predsjednika Tuđmana, ali jedno je sigurno, pravi potez je bio što se krenulo u oslobađanje istočnog djela domovine mirnim, diplomatskim putem, Hrvatska je pretrpjela ionako previše žrtava, novi rat na istoku bio bi još žešći i još teži, a donio bi velike gubitke na obje strane, kako one agresorske tako i naše oslobodilačke vojske, a i stradali bi brojni civili. Usprkos želji mnogih u vodstvu Tuđmanovog HDZ-a, a i dobrog dijela naroda, poneseni pobjedom u vojno redarstvenoj akciji Oluja su željeli ratnom akcijom osloboditi i taj dio zemlje. Predsjednik je postupio ispravno, jer ljudski život nema cijene, život je samo jedan i suviše vrijedan da bi se riskirale nove žrtve i nova razaranja.

Ovčara













Tada je na poticaj pokojnog predsjednika Tuđmana donešena odluka kako će svaka županija u Hrvatskoj samo o svom trošku i iz svog proračuna financirati izgradnju jednog objekta u herojskom gradu, objekta od ključne važnosti za sam grad. Sve županije bez obzira tko bio na vlasti jednodušno su prihvatile ovu predsjednikovu incijativu. Vukovar je prije rata bio mali Beč, biser na Dunavu, velika riječna luka, ovom agresijom i neviđenim razaranjima u kojima je do temelja razoren jedan grad i koji je uz Srebrenicu simbol ljudskog bezumlja jedne sulude i fašističke velikosrpske politike Vukovar je postao grad duhova. Za vrijeme okupacije Vukovar je životario, okupatorska vojska nije ni trudila se uvesti bilo kakav normalan život u taj slavonski dragulj, svjesni da je samo pitanje trenutka kad će morati napustiti grad koji su razorili. Ne može se zadržati ono što se na temelju zločina, na temelju mržnje i zla osvojilo, nisi to mogli ni nacisti, nisu mogli to očekivati ni velikosrpski fašisti.

Crkva u Vukovaru nekada



Crkva u Vukovaru danas









Iako ni blizu nije obnovljeno sve ono što je devedesetih obećano, ali Vukovar danas i Vukovar 1998. velika je razlika. Vukovar se vratio kući, ali Vukovar je kao rijetko koji podjeljen grad u Europi i dalje u onoj ratnoj psihozi. Ratne rane teško zacjeljuju, a neke i nikad neće, posebno što je zloglasna vukovarska trojka zločinaca: Radić - Šljivančanin - Mrkšić dobila nikakve ili smiješno male kazne na Haškom sudu u Nizozemskoj. Žrtva je žrtva i svaka žrtva zaslužuje pravdu, dok tako ne bude i dok srpska politika ne prođe jednu katarzu sličnu onoj kakvu je prošla Njemačka sa Wili Brandtom kao kancelarom, na ovom prostoru teško da će biti onog normalnog i onog prijeko potrebnog iskrenog suživota.
Simbol hrvatskoga otpora i danas je podjeljen grad i danas se ide u različite i odvojene škole i danas se uče dvije povijesti iako ima " samo jedna istina, i danas ne razgovaraju " naši " i " njihovi " na ulici, u prolazu. Iako teško ipak se kreće usprkos ovom svemu nabrojanom. Vukovar ima budućnost, mnogo toga je obnovljeno, danas mnogi koji su Vukovar napustili u onoj tragičnoj, tužnoj koloni za sjećanje, iz studenog 1991. godine, a koji se možda više nikada nisu vratili u taj grad, danas ga nebi prepoznali. Vukovar je dosta obnovljen, no to je fasada, to je vanjština.
Ono što je unutra, što je u srcima Vukovaraca, to je ipak najvažnije, taj teret grad i njegovi stanovnici nosit ce desetljećima a mozda i duže, samo Trpinjska cesta, Vodotoranj, Ovčara, stoje kao nijemi svjedoci tragičnih zbivanja od prije 17 godina. Vukovar je prepun ljudi i hodočasnika iz svih krajeva zemlje, prepuno političara kad su obljetnice i kad se trebaju sakupljati jeftini predizborni poeni ( pogledajte samo ove godine uoči lokalnih izbora kako će biti 18. studenoga, kao lešinari nahrlit će u taj ranjeni grad ), ali ovih običnih, " normalnih " dana Vukovar i Vukovarci prepušteni su sami sebi i svojoj svakodnevnici. Grad je pust, možda je tako i bolje, možda je Vukovar sit praznih obećanja u zadnjih osam godina. Najbolje smo to vidjeli ovaj petak na pogrebu legendarne hrvatske heroine Domovinskog rata. Kada im je trebala za sakupljanje izbornih glasova uvijek su se okupljali oko Kate Šoljić, a sada na pogreb NITKO iz vrha države joj nije došao, SRAMOTA. Ova vlast nažalost svakim danom, sve više sama sebi zadaje autogolova, kao da ima mazohističku potrebu raditi sama protiv same sebe ovog naroda. Vukovarom još uvijek odjekuju riječi nezaboravnog SINIŠE GLAVAŠEVIĆA: " OPTUŽUJEM " iz 17. studenog 1991. kad je svjestan da okupator ulazi u grad poslao svoj posljednji besmrtni izvještaj u Zagreb, njegove bezvremenske riječi mogle su biti poruka i onda, poruka su i danas, ako bude još takvih ljudi Vukovar će naći svoj put.

Vodotoranj













Kroz sam grad proveo nas je čovjek nadimkom " ZOLJA " borac sa Trpinjske ceste i jedan od rijetkih preživjelih sa OVČARE, sve njegove riječi i sve fotografije pohranjivali smo odmah u laptop i prijenosni homebox, kako bi sačuvali priču za vrijeme kad bi se to moglo zaboraviti, pa mu i zbog toga, ali i zbog doprinosa u Domovinskom ratu puno hvala.

A Dunav i dalje teče...

srijeda, 09.07.2008.

MAJKA HRABROST

Kata Šoljić, za razliku od Severine, Ane Magaš, Višnje Pevec i ostalih likova koji nam se ovih dana nude i prodaju u medijima za jeftine pare, istinska je hrvatska heroina, junakinja i simbol Domovinskog rata. Teško je zamisliti osobu koja je toliko propatila u jeseni svog života kao što je patila ova hrabra vukovarska žena tijekom Domovinskog rata i borbe za herojski grad VUKOVAR. Izgubila je četvoricu svojih sinova MIJU, MATU, IVU i NIKU. Zbog svoje nezapamćene žrtve bila je istinski simbol divljenja velike većine hrvatskih građana, gotovo jednoglasno prozvana MAJKA HRABROST. Nikada, usprkos svojoj boli, u njenim riječima nije bilo poziva na osvetu, revanš i u njenim riječima nikada nije bilo ogorčenja već samo boli zbog sudbine koja ju je zadesila. Dvanaest godina po mnogobrojnim masovnim grobnicama tražila je posmrtne ostatke svojih sinova, ubijenih na najsvirepiji način od strane zločinačkog velikosrpskog agresora. Ostatke svog posljednjeg sina NIKE pronašla je u neoznačenoj grobnici u Sremskoj Mitrovici.




Hrvatska heroina broj jedan, bez imalo premca i bez jedne dvojbe, umrla je u 86. godini u Domu za zdravstvenu njegu u Zagrebu. Do smrti bila je odana ideji pokojnog predsjednika doktora FRANJE TUĐMANA koji ju je i odlikovao redom Danice Hrvatske sa likom Katarine Zrinski te je bio i njen veliki osobni prijatelj. Pred kraj života prikovana za invalidska kolica polazila je čak i na hemodijalizu u Zagrebu. Život Katu Šoljić nije nimalo mazio još od samog početka, rano je ostala bez oba roditelja, a Drugi svjetski rat u svom strašnom bezumlju odnio joj je i četvoricu braće. Usprkos tome, a možda i baš zato, u njenim riječima nije bilo mržnje ni prema kome pa ni prema ubojicama vlastitih sinova od kojih su neki i danas nedostupni pravdi ili su nepoznati što je međunarodna sramota i dokaz u kakvom licemjernom društvu i svijetu živimo. Izraze sućuti izrazilo je i čelništvo republike Hrvatske predvođeno sa predsjednikom vlade dr. Ivom Sanaderom i potpredsjednicom vlade Jadrankom Kosor sa kojom je također bila u prijateljskim odnosima, kao i njena jedina stranka za života Hrvatska Demokratska Zajednica. U petak u 14 sati vukovarska heroina vraća se zauvijek kući u svoj grad na Dunavu koji je toliko voljela i za kojeg je i podnijela neopisivu žrtvu. Pridružila se onim istinskim herojima domovinskog rata : SINIŠI GLAVAŠEVIĆU, BLAGI ZADRU, MATI ŠARLIJI DAIDŽI, svojim sinovima i mnogim drugima koji su za ovu zemlju dali sve najvrednije što su imali - dali su svoj život. Kada danas neki dezerteri, profiteri ili novopečeni demokrati ( a uživali su povlastice zloglasnog komunističkog režima ) govore o Domovinskom ratu, o vječitoj težnji i pravu svakog naroda za svoju slobodu, a da nisu ni rata vidjeli ni rata osjetili neka se na trenutak zamisle što je to u svojih 86 godina proživjela jedna krhka žena, jedna osoba koja je od sebe dala sve najbolje i najviše što je mogla dati. Vrijeme ide i sutra je novi dan, ali sjećanja u nama ostaju i to nam nikada oduzeti ne mogu ma koliko se trudili u svojim namjerama. Vukovar će Kati Šoljić vječno biti zahvalan, i Vukovar, ali i Hrvatska vječno će pamtiti njenu žrtvu za slobodu ove zemlje devedesetih godina prošlog stoljeća.

ponedjeljak, 07.07.2008.

FOTO TINO ( 12 ) - Djakovacki vezovi

Uz Vinkovačke jeseni Đakovački vezovi su najstarija i definitivno najpoznatija pučka svečanost koja se obilježava u Slavoniji. Tisuće posjetitelja u narodnim nošnjama iz svih krajeva naše zemlje iz mnogih djelova svijeta dolaze u ovaj lijepi grad u srcu naše Slavonije da se predstave svjim plesovima, pjesmama, da se druže i uživaju u starim narodnim običajima, od kojih su neki već pomalo nestali ili su na pragu izumiranja. Svaka regija u Hrvatskoj ima nešto što je krasi po čemu je posebna i po čemu se izdvaja od ostalih regija u , tako naravno i Slavonija koja je najpoznatija upravo po njegovanju tradicije i starih narodnih običaja.

 

 

Svake godine i uvijek iznova u Đakovu se okupi veliki broj ljudi na Đakovačkim vezovima, tako je bilo i ovih dana po 42. puta. Organizatori manifestacije su uglavnom grad Đakovo i turistička zajednica grada Đakova, uz obavezno pokroviteljstvo bilo predsjednika republike, vlade ili sabora. Đakovački vezovi odavno su postali jedna od najvećih manifestacija te vrste u našoj zemlji jer sam grad cijeli tjedan ne samo da se udvostruči brojem stanovnika već i sav živi u tom duhu u ovo vrijeme početkom najvrelijeg mjeseca u godini, mjeseca srpnja. Na tu manifestaciji sa željom da se druže, da se zabavljaju, da se reklamiraju dolaze i mnogi kulinari, vinari, likovni umjetnici, zapravo svi oni koji u Hrvatskoj kulturi nešto znače.Orguljaši iz svih krajeva u velebnoj Bazilici sv. Petra u Đakovu dokazuju se već tradicionalno u svojim vještinama, koristeći pritom sve mogućnost koje im pruža jedna od najakustičnijih katedrala u Hrvatskoj.

 

 

Jučer su velikim završnim mimohodom u Đakovu završeni 42. po redu ĐAKOVAČKI VEZOVI, vrijeme idealno iako malo vruće na što su se Slavonci ali i oni koji redovito dolaze na ovu kulturnu manifestaciju već odavno navikli, a i osvježenja je bilo koliko vam srce traži, iz Slavonije nitko nije nikad otišao ni gladan ni žedan. Prvi puta bio sam na jednoj svečanosti takve vrste i moram reći nisam nimalo požalio. Zahvaljujući čudima moderne tehnike ( klima u automobilu ) put je bio ugodan, zabavan i zanimljiv budući da u taj dio lijepe naše idem nešto rjeđe nego naprimjer u Dalmaciju ili Istru. Vidjevši ovu manifestaciju obećao sam sam sebi da moram ako ikako vrijeme dopusti posjetiti i Vinkovačke jeseni jer su me domaćini uvjerili da je to nešto iznad svega za cijelu Slavoniju, nešto što uistinu vrijedi vidjeti, uostalom zašto ne.

 

 

utorak, 01.07.2008.

FOTO TINO ( 11 ) - Slaven Bilić

Slaven Bilić član je slavnih vatrenih iz Ćirine brončane generacije iz daleke 1998.godine. Igrač koji se toliko razlikuje od mnogih drugih osoba iz našeg javnog života, posebno onih ljudi koji dolaze iz sportskog miljea. Svojim ponašanjem, jednostavnošću i susretljivošću naspram drugih, takozvanih običnih ljudi, izdvaja se od drugih koji baš i nisu svi tako pristupačni navijačima ili svojim fanovima, drugim riječima nije toliko bahat. Zapravo rijetki su trenuci u kojima Slaven Bilić podigne glas, ili izgubi kontrolu nad sobom, takve situacije postoje ali su stvarno jako, jako rijetke.Naizgled potpuno cool, uvjeren sam u sebe i svoj rad, staložen kakvih je malo u našoj zemlji punoj negativne energije i raznih niskih strasti, uglavnom nepotrebnih.



Sportski trener, relativno mlad ( Bilić je rođen 1968. godine ) , stekao je u javnosti imidž rokera, čovjeka koji sluša : Gunse ili koji obožava Axela, a koji nije ovisan o raznim fontanama ili ludnicama, mjesta u koje " hodočasti " puno naših proslavljenih sportaša, nogometaša posebno. Nedavni događaj u elitnom zagrebačkom hotelu Sheraton uvjerio me da je Slaven i doista sasvim sušta suprotnost raznim stereotipima koji vladaju prema sportašima i to više manje opravdano. Pristupačan, ljubazan i susretljiv bio je Slaven Bilić prema svima koji su se te subote nalazili u Sheratonu ili oko njega.









Iako se u njegovim očima ali i po govoru tjela jasno moglo vidjeti koliko mu je teško pao poraz protiv reprezentacije Turske, šokantan poraz i njega je pogodio, jednako kao igrače, jednako kao navijače.















Za hrvatski nogomet definitivno je dobro što Slaven Bilić ostaje na čelu reprezentacije, ovoj generaciji treba pružiti šansu, treba pružiti novu priliku na prvenstvu svijeta u Južnoj Africi. Stvorio je kompaktan stručni stožer uglavnom od generacijski bliskih ljudi: Asanović - Prosinečki - Mrmić - Jurčević, pa im moramo i pružiti šansu da se dokažu, odmah smjenjivati nekoga samo zbog jednog stvarno nesretnog poraza bilo bi deplasirano i nepravedno, ali bilo bi to nekako u našem negativističkom duhu, kojemu smo tako skloni.






Ako se okrene radu i potpuno posveti svom prvom zadatku, a to je nogomet sasvim sigurno da će odvesti vatrene i na novo veliko svjetsko natjecanje u nogometu, ovog puta u Južnu Afriku. Zato sretno Slavene, sretno vatreni!