Slaven Bilić član je slavnih vatrenih iz Ćirine brončane generacije iz daleke 1998.godine. Igrač koji se toliko razlikuje od mnogih drugih osoba iz našeg javnog života, posebno onih ljudi koji dolaze iz sportskog miljea. Svojim ponašanjem, jednostavnošću i susretljivošću naspram drugih, takozvanih običnih ljudi, izdvaja se od drugih koji baš i nisu svi tako pristupačni navijačima ili svojim fanovima, drugim riječima nije toliko bahat. Zapravo rijetki su trenuci u kojima Slaven Bilić podigne glas, ili izgubi kontrolu nad sobom, takve situacije postoje ali su stvarno jako, jako rijetke.Naizgled potpuno cool, uvjeren sam u sebe i svoj rad, staložen kakvih je malo u našoj zemlji punoj negativne energije i raznih niskih strasti, uglavnom nepotrebnih.
Sportski trener, relativno mlad ( Bilić je rođen 1968. godine ) , stekao je u javnosti imidž rokera, čovjeka koji sluša : Gunse ili koji obožava Axela, a koji nije ovisan o raznim fontanama ili ludnicama, mjesta u koje " hodočasti " puno naših proslavljenih sportaša, nogometaša posebno. Nedavni događaj u elitnom zagrebačkom hotelu Sheraton uvjerio me da je Slaven i doista sasvim sušta suprotnost raznim stereotipima koji vladaju prema sportašima i to više manje opravdano. Pristupačan, ljubazan i susretljiv bio je Slaven Bilić prema svima koji su se te subote nalazili u Sheratonu ili oko njega.
Iako se u njegovim očima ali i po govoru tjela jasno moglo vidjeti koliko mu je teško pao poraz protiv reprezentacije Turske, šokantan poraz i njega je pogodio, jednako kao igrače, jednako kao navijače.
Za hrvatski nogomet definitivno je dobro što Slaven Bilić ostaje na čelu reprezentacije, ovoj generaciji treba pružiti šansu, treba pružiti novu priliku na prvenstvu svijeta u Južnoj Africi. Stvorio je kompaktan stručni stožer uglavnom od generacijski bliskih ljudi: Asanović - Prosinečki - Mrmić - Jurčević, pa im moramo i pružiti šansu da se dokažu, odmah smjenjivati nekoga samo zbog jednog stvarno nesretnog poraza bilo bi deplasirano i nepravedno, ali bilo bi to nekako u našem negativističkom duhu, kojemu smo tako skloni.
Ako se okrene radu i potpuno posveti svom prvom zadatku, a to je nogomet sasvim sigurno da će odvesti vatrene i na novo veliko svjetsko natjecanje u nogometu, ovog puta u Južnu Afriku. Zato sretno Slavene, sretno vatreni!
Post je objavljen 01.07.2008. u 16:40 sati.