Sjedili smo neko vrijeme u tišini. Onda se okrenuo prema meni. Reče mi – Što je dobro ili zlo? Ono što ti društvo kaže da je dobro, a što zlo? Šutio sam. Kaže mi – rulja je natjerala ženu do zida, uzela kamenje u ruke, a onda, pod utjecajem svojih svećenika, pitali su čovjeka sa strane – je li u redu ubiti tu ženu kamenovanjem do smrti zbog toga što je preljubnica. Taj čovjek se dignuo i rekao im – tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen. Tišina koja je nastala, bila je najgora bol koju su osjetili svećenici kojima su se klanjali ti ljudi s kamenjem u rukama. Nijedan kamen nije poletio.
„Kako možeš kazati bratu svomu: `Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku`, a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.“ – Luka 6, 42
Kroz što ćeš spoznavati dobro i zlo – upita me? Šutio sam. Kroz srce – kaže mi. Sve na ovom svijetu si ti kroz srce. To tvoje djelovanje te određuje. Srce je sijač.
"Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.“ – Luka, 6, 45
Dok sam sjedio, u jednom trenutku mi je došlo pitanje u um. Pitanje o svemu. O stvarnosti koja me okružuje. O onome nakon toga. I tada mi je došla vizija/ideja o tri kruga. Prvi krug je ovaj grubi materijalni svijet. Drugi krug predstavlja onaj suptilniji, manje grublji svijet. Treći krug predstavlja mir. Jedinstvo. Pa opet, sva tri kruga postoje istovremeno i čine jedinstvo. U prva dva kruga sve se događa istovremeno. No u trećem nema vremena. Ne postoji. To je „sada“. Možda je bolja riječ, „vječno sada“.
Prvi krug doživljavamo tijelom i njegovim osjetima. Drugi krug je kombinacija ostatka tjelesnosti (grube materije) i većim dijelom osjećaja. U tom krugu jesu „vječni raj“ i „vječni pakao“. Zaista, netko može ostati zarobljen, bilo u raju, bilo u paklu. Zarobljenost se mjeri količinom patnje.
Treći krug je totalni mir. Mjesto gdje nema grube materije. Postoji samo misao. Nema potrebe za otjelovljenjem. Nema potrebe za bilo kojom akcijom. Čisto postojanje.
Pokazao mi je rukom prema drvetu. Prstom mi je naznačio da pratim njegovu krošnju. Tada sam zapazio kako je padao jedan list. Lelujaći zrakom, pao je na zemlju. Tada mi je pokazao gestom da se približimo mjestu gdje je list pao. Stajali smo nad njime. Tada mi kaže – gledaj, ubrzat ću vrijeme kako bi vidio što se događa. Promatrao sam to kao film. A on je za to vrijeme govorio – list će propadati. Životinjice će ga nagrizati. Na koncu, jedan dio njega će postati dio zemlje. No, istina je da će biti dio svega. Dio prirode iz čijeg krila je nastao. Sve se rađa. I sve umire. U vidljivom svijetu. Kad čovjek umre, pokopaju ga. Ili ga spale. No, u prvoj varijanti, izgrizu ga crvi. Postane dio zemlje na kraju procesa raspadanja ili procesa povratka onome iz čega je nastao. No, opet će nastati list na stablu kao dio krošnje. Iz utrobe majke, izaći će dijete.
Smijao se. Pa opet kaže – jednom sam te nadahnuo kad si promatrao noćno nebo. Tada sam ti u um stavio misli – ljudi posjeku stabla. Pripreme ga za ogrijev. Bace ga u peć. Pretvorio se dijelom u pepeo. No, jedan dio njega, manji, kao dim vine se u zrak i postane nevidljiv sjedinjen sa zrakom. Kažem ti, što je od zemlje, zemlji će se vratiti. Što je od nevidljivog, u nevidljivo će se vratiti.
Dosta je - kaže mi.
Ipak se okrene, pa kaže - dok si "stablo", hoćeš li Kraljevstvo tražiti oko sebe, ili ćeš ga tražiti tamo gdje ćeš se vinuti kad ti dio tebe spale u peći?
Kaže mi – putevi koje ste izabrali prema meni, to su vaši putevi. Hodajući tim putevima, udarali ste na one druge hoji su hodali njihovim putevima. Mržnja. Strahote među vama.
Zaista kažem ti – postoji samo jedan put. On kreće od tvojeg srca. On je jedini ispravan. No, to nije jednostavan put. Pun je izazova. Lako ćeš pasti hodajući njime. Ali, svi ostali putevi su zagarantirani neuspjeh. To su lakši putevi i većina ih izabire. Najlakše je odbaciti svoje srce.
Upita me – što znaći pronaći svjetlo u tami? Šutio sam. Kaže mi – Upoznati sebe. To je bolan proces. Sam pojam svjetla znači da sve postaje vidjivo. Otkriveno. Sada vidite sebe kakvog želite. Ali, ta slika koju vidite nije po slici vašeg srca. To je prazna ljuštura. Vidljivi oblik posude. No, što je sadržaj posude? Kako ćete ga vidjeti ako ne proniknute u sebe. Ako se ne otvorite svojoj unutrašnjosti. Kad sklopite oči, što najprije vidite? Tamu – kaže mi. A onda slijedi bljesak svjetla. Što tada trebate činiti? Slijedite ga. Ali, pritom ne zaboravite, uključite u tu potragu svoje srce. Sve ovdje proživljavate kroz srce. Srce vam je dar. Sve što će ostati iza vas kad vaše tijelo klone, to je ono što je prošlo kroz vaše srce. Sve to, to je ono što ste vi ovdje na ovom putovanju.
Gledao me je neko vrijeme, a onda me je upitao - Zaista, što si ti, ako pritom ne osjećaš to što ti jesi?
Prišao mi je, pogledao me je te me pitao - kroz što ćeš ostvariti ljubav ovdje? Kroz što ćeš ostvariti prijateljstvo ovdje? Kroz što ćeš ostvariti sreću ovdje? Kroz što ćeš ostvariti ljubaznost ovdje? Kroz što ćeš osjećati tugu ovdje? Kroz što ćeš osjećati bilo kakav oblik poraza ovdje? Kroz što ćeš osjećati svoju bol, tugu, nesreću, stres, da dalje ne nabrajam?
To si sve ti.
Sjedili smo. Šutio je. Ali, nakon nekog vremena mi kaže – Znaš li ti kako vi uopće izgledate? Zateklo me pitanje, pa sam šutio. I on je šutio neko vrijeme. No, onda kaže – Vanjsko vam može biti privlaćno. Obično. No, uistinu, kad u tami vidite svjetlo, tad ćete ugledati u većini slučajeva strašilo. Većina vas ste strašilo. I za to ste sami krivi. Ne poznajući vaše srce, pretvorili ste se u suprotnost vaše duše. Jedini način na koji vaša duša može pristupiti vama je vaše srce. Vi ste ti koji ste prekinuli tu komunikaciju.
Kaže mi - Dok god ne smogneš snage pogledati sebe u ogledalu, spavat ćeš. Bit ćeš dio ovog svijeta. Tvoj svijet je ogledalo, ali ti toga nisi svjestan. Uvjeren si da je to ogledalo u tvojoj kupaonici. Ne nije. Svijet su tvoji osjećaji. Sve što vidiš ispred sebe, to nije stranac. To si ti. Tvoji osjećaji. Sve što je u tvojoj unutrašnjosti. Zar nije rečeno – sve što je skriveno, bit će otkriveno? Što je to? To ste vi! Ono što osjećate. Jesi li čovjek po svemi što činiš? Ili si čovjek jer se tako osjećaš? Tek kad shvatiš da osjećaš, tad ćeš shvatiti da si ti u tijelu što se zove čovjek. Tko si ti koji osjeća? Ne možete izlječiti sebe ako ne poznajete sebe iznutra. Ne možete sebe promijeniti ako ne poznajete sebe iznutra. Najteže je pogledati sebe unutra. Pobjeći, to je put u pakao. No, pogledati unutra, kad se odlučiš. To je suočenje tebe s paklom u kojem jesi. Vidjeti strašilo koje jesi, a kojeg ne vidiš u ogledalu kad pereš zube i briješ bradu.
Što je to skriveno od vas, a vi sada ne vidite? – upita me. Šutio sam. Kaže mi – Vaši osjećaji. To je ono što ste vi. Ocean su osjećaji. Samo po osjećajima možete osjetiti jedinstvo Oceana. Dok god osjećajima bježite od Oca, bit ćete u vlastitom paklu. Fizičkom i duhovnom. Istovremeno.
< | lipanj, 2024 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
paranormalno, nlo, politika, duhovnost
blog.hr
kejtoo
Rose Ocean
Bosonoga Vjeverica
TEMPORARY FILES
WORLD OF A DREAMCATCHER