Kaže mi - Dok god ne smogneš snage pogledati sebe u ogledalu, spavat ćeš. Bit ćeš dio ovog svijeta. Tvoj svijet je ogledalo, ali ti toga nisi svjestan. Uvjeren si da je to ogledalo u tvojoj kupaonici. Ne nije. Svijet su tvoji osjećaji. Sve što vidiš ispred sebe, to nije stranac. To si ti. Tvoji osjećaji. Sve što je u tvojoj unutrašnjosti. Zar nije rečeno – sve što je skriveno, bit će otkriveno? Što je to? To ste vi! Ono što osjećate. Jesi li čovjek po svemi što činiš? Ili si čovjek jer se tako osjećaš? Tek kad shvatiš da osjećaš, tad ćeš shvatiti da si ti u tijelu što se zove čovjek. Tko si ti koji osjeća? Ne možete izlječiti sebe ako ne poznajete sebe iznutra. Ne možete sebe promijeniti ako ne poznajete sebe iznutra. Najteže je pogledati sebe unutra. Pobjeći, to je put u pakao. No, pogledati unutra, kad se odlučiš. To je suočenje tebe s paklom u kojem jesi. Vidjeti strašilo koje jesi, a kojeg ne vidiš u ogledalu kad pereš zube i briješ bradu.
Što je to skriveno od vas, a vi sada ne vidite? – upita me. Šutio sam. Kaže mi – Vaši osjećaji. To je ono što ste vi. Ocean su osjećaji. Samo po osjećajima možete osjetiti jedinstvo Oceana. Dok god osjećajima bježite od Oca, bit ćete u vlastitom paklu. Fizičkom i duhovnom. Istovremeno.
Post je objavljen 08.06.2024. u 23:22 sati.