Bilo nas je dosta. On je sjedio ispred nas. Nakon nekog vremena odlučio nam se obratiti. Kaže nam – Morate se duhovno odvojiti. Morate postati promatrač. Tek tada ćete se vidjeti u pravom svjetlu. Kad bih vam rekao da će to biti neutralni pogled, lagao bih vas. Jedino vaša duša može biti neutralna. Ali, sada ne govorimo o njoj. Govorimo o vama. Što znači biti „promatrač“? – upitao nas je. Svi smo šutjeli. On prekine šutnju te reče – Postavljate se u poziciju da možete promatrati samog sebe. To je kao da se pogledate u ogledalo. To je taj efekt. Promatrač – nastavi, vidi i akciju i posljedice. On je na neki način sudac. Dovesti sebe u situaciju biti promatrač, znači da ste se duhovno maknuli iz ove materijalne stvarnosti. Vaše tijelo je i dalje tamo, ali vi niste. I svijesni ste toga. To je trenutak kada spoznajete vlastiti duh. Shvaćate kako funkcionira materijalna stvarnost. Shvaćate mehanizme njenog stvaranja.
Zašto je ovo bitno? – upita sve. Svi su šutjeli, pa i ja. Gledao nas je. Tada kaže – Od promatrača postajete stvaratelj. Svijesni ste da je materija samo „platno“ ispred vas.
Pogleda nas sve te kaže – rođeni ste u „zaborav“, a sve kako biste se sjetili tko ste.
Nasmiješi se te ode svojim putem.
Sjedio je malo poviše ljudi koji su sjedili i čekali njegov govor. On je strpljivo promatrao sve koji su bili prisutni. Nakon nekog vremena upita okupljene – Od kuda će revolucija krenuti? Svi su šutjeli. I ja. Strpljivo je čekao da li će čuti odgovor iz mase. No, odgovora nije bilo. Tada ustane i kaže – iz vašeg srca. Pa nastavi – u mehanizmu stvaranja u ovoj materijalnoj stvarnosti, srce će uvijek biti početak. Zakon glasi, kako osjećaš, tako ćeš stvarati. Što vidite danas? – upita prisutne. Svi se pokunje. Jedan se našao hrabrim te kaže – ratovi, sukobi, glad, siromaštvo, ugnjetavanje, zločini svih vrsta, obezvrijeđivanje života općenito, totalno rasulo ljudske svijesti. Zaustavi se i sjedne. Šutio je neko vrijeme, ali, onda se obrati njemu s pitanjem – Zašto se tako osjećaš? Ovaj ga je samo promatrao. Nastavi – ti samo promatraš svoje osjećaje. Kao i milijarde poput tebe. No, što poduzimate u vezi vaših osjećaja? Odgovorit ću vam – ništa. Zar je tada moguća promjena? Promjena je cilj i rezultat revolucije. Bilo koje vrste. No, ja vam danas govorim o revoluciji koju trebate postići kroz vlastiti duh. Ovdje sam da vam kažem – promijenite vlastite osjećaje. Vi to možete uistinu. Ne vlada vaše srce vama, nego ste vi ti koji ćete naređivati vlastitom srcu. Kada ćete toga postati svijesni? – upita prisutne. Svi su šutjeli, pa i ja. Spustio se među nas te nam kaže – srce je ono koje hrani vaš um. Ono ga oblikuje, a time i vaše misli. Prvo morate osvojiti vaše srce kako biste krenuli u revoluciju kroz vlastiti duh. Pozabavite se svojim srcem. Spoznajte sebe kroz srce, a kako biste kroz srce počeli mijenjati svoju, odnosno cjelokupnu materijalnu stvarnost.
Tada se odmaknuo od prisutnih, onako kao da lebdi umjesto da hoda, i otišao.
Dok smo sjedili, upita me – koliko poznaješ svoje srce? Ostao sam zatečen pitanjem. Gledao me je. Nakon kratkotrajne šutnje kaže mi – Onoliko koliko poznaješ svoje srce, toliko poznaješ sebe. Gdje se događa onda spoznaja tebe? U tvojem srcu! Samospoznaja je najbolniji put koji čovjek može proći. Nema šanse da se na tom putu ne slomiš kako bi se iscijelio. Spoznati sebe kroz srce je oslobođenje. To je put do istine. Kad shvatiš puninu svojeg srca, tad ćeš biti slobodan. Bit ćeš ti koji jesi iza „zavjese“. Jer znat ćeš – sve što činiš, svaka tvoja akcija, svako tvoje djelo, počinje od srca. Raduješ se srcem. Slama te nesreća kroz srce. Liječiš se kroz srce. Zlo činiš kroz srce. Sebe osuđuješ kroz srce.
Sjedio je i promatrao me je. Primjetio sam smješak na njegovim usnama.
Dok smo sjedili, okrene se prema meni te mi kaže - Sjeme stavljaš u zemlju. U što će izrasti, to ovisi o razvoju sjemena. Može ga prevladati i ugušiti kukolj i to će ga uništiti. Ili će izrasti u zdravi i lijepi plod. Kad ugledate lijepi i zdravi plod, svjedočite Kraljevstvu Božjem. To je sjeme koje se oduprlo okovima svijeta. To su rijetke biljke koje izrastu. Nekad su poznate globalno i donose kratkotrajne pobjede Kraljevstva. Ali, nekad su to samo nepoznati ljudi. I oni prođu ispod radara. Kakva šteta za sve vas jer ti potonji možda nikad neće biti poticaj za vas. Koliko ćete time izgubiti. To je nemjerljivo.
Tada je zašutio.
Kažem ti – u posude su prvo ulili vodu u nedostatku vina. No, onda se dogodio „duhovni preobražaj“. Iz tih posuda je izašlo najbolje vino. To je ono što morate napraviti. Ponovno se „roditi“ unutar posude. To je „uskrsnuće“.
Kaže mi – dao sam vam oblik da biste se izrazili. Jer vam nije bila dosta sama činjenica da jeste. Pa kad vam to već nije bilo dosta, onda sam vas pustio da se „igrate“. A onda sam shvatio kamo će sve to otići. Pretvorit će se u prazne posude – rekao sam. I nisam pogriješio. Uživate u zombi filmovima, a ne shvaćate da ste vi zombiji. Dokle? Neki se uzdaju u uzdizanje svijesti kod ljudi, a ne vide da padaju zajedno s ostalima. Onaj u pećini se uzdizao svješću. Vi? Vraćate se u pećinu. Vi ste u obrnutom procesu. Konstantno nazadovanje. Duše vam plaću dok vas promatraju. Vaš duh unutar vas se grči od bola. Ostala vam je samo posuda s kojom ste se poistovjetili. Mislite da ćete tako dovijeka?
Ljutito se okrenuo i otišao.
To je temelj ljevice danas. Univerzalni dohodak koji će značiti dostojanstveni život za svakog čovjeka na Zemlji. Tko hoće više od toga, široko mu polje.
Osigurati svakom čovjeku na Zemlji ono osnovno. Kad se o tome ne brine, onda može svu svoju energiju usmjeriti da napravi puno više. Da radi na sebi bez straha zbog egzistencije. Ljevica mora osloboditi čovjeka od straha od osnovne egzistencije. Tad će mu dati priliku da "poleti". Ljevica mora transformirati ljudsko društvo.
Kaže mi – izgovori sljedeće, ja sam Jedno. Spoznaješ li to jedno? Spoznaješ li sebe besmrtnog? No, kakav si ti taj besrmtni? Kakva li ti je sudbina?
Kaže mi – zamisli kakav je osjećaj shvatiti da ti nisi odraz u ogledalu. No, ako nisi odraz u ogledalu, što si ti? Što je realno? Svijet koji vidiš u ogledalu, ili ti koji promatraš ogledalo? Gdje pripadaš? Gdje si?
Kaže mi - Duh je sjeme koje mora proklijati ovdje u materijalnom svijetu da bi bio vidljiv njegov oblik (tijelo). Što se prije osvijestite, biti ćete cvijet. No, ako i dalje ostanete u snu, tad ćete postati korov. Duh koji ne upali svijeću i ne traži zaručnika, taj je onaj koji spava. Padne u „igru“ vječne potrage. Upita me – je li duh besmrtan? Šutio sam. Gledao me je. Onda odgovori – on je taj koji pokreće. On je temelj kretanja. Samim time je besmrtan.
Kaže mi – ne fokusirajte se na materijalno. Koliko god se kroz materiju želite izboriti za promjenu, toliko više ćete biti neuspješni. To nije vaš svijet. Niti će ikad biti. Pitam vas zaista – gdje ste to različiti? Kad si odgovorite na to pitanje, tada ćete znati da ste spoznali same sebe. Tad ćete biti pobjednik nad ovim svijetom. Bit ćete u njemu, ali ne dio njega. U svijet dolazite kroz posudu. Da li ćete biti kvalitetno vino unutar posude, ili, pak, samo voda, ili, pak, smrdljiva voda, to ovisi o vama. No, to vas ne određuje na ovom materijalnom svijetu. To određuje vašu posudu. Tamo, van posude, takvi ste kakvi jeste. Ne događa se propast u posudi. Već kad se dogodi propast, ona ulazi u posudu.
Tu ste da shvatite tko ste vi koji se krećete. Propast je kad se prestanete kretati. To je sredina i tu sve staje. Milost je kad se ponovno pokrenete. Nasmije se. Okrene se i krene dalje.
Kaže mi - Revolucija ima samo jedno značenje – promjenu. Najčešće kad spomenete tu riječ – revolucija, uvijek pomislite na sve one revolucije koje su se dogodile do sada u vašoj povijesti. Svima njima je zajednička samo jedna stvar – potaknute su izvanjskim faktorima. To jest, okidač je bio u ovom materijalnom svijetu. No, stvar je u tome da je to samo bio „igrokaz“ koji se već dogodio. Samo je sad dobio svoj materijalni izraz, vama vidljiv. Dakle, sve revolucije do sada su bile van vaše kontrole. Pritom je nebitno da li vas je netko pritom manipulirao. Bitno je da shvatite da ste sudjelovali samo kao statisti. Netko se jednostavno igrao s vama.
Sada ću ti govoriti o samo jednoj revoluciji, istinskoj, a to je revolucija koja će imati utjecaj i na tebe, a onda i na cijeli svijet. To je revolucija unutar tebe. To je revolucija tvoje svijesti. Mržnja je odabir. Kao i ljubav. Biti tužan je odabir. Kao i biti sretan. Biti siromašan je odabir. Kao i biti bogat. Što je revolucija pritom? Shvatiti da ti time upravljaš. Ti si „sudionik“ ovdje. Je li ti sada jasno? Zašto samo statiraš? Zašto samo čekaš da te se vodi? Zašto plivaš nizvodno, umjesto da se suprotstaviš kretanju rijeke? Čega se bojiš, zaista te pitam? Sva ta neodgovorena pitanja, svi tvoji strahovi, samo te koče i vode te u zbunjenost. Današnja slika svijeta se može opisati upravo tom riječju – zbunjenost. A to je posljedica činjenice da se nitko ne želi pogledati u ogledalo i vidjeti pravog sebe. Bijeg je najlakše rješenje. I dok bježiš, stvaraš svijet kakav imaš. Ne stremiš spoznaji – da si ti taj koji stvaraš. Ako te je tvorac svega stvorio na svoju sliku, zašto odbacuješ ono najvrijednije od njega – stvaranje? Ne možeš pobjeći od činjenice da si ocean. Sada vjeruješ, dok bježiš, da si kap, ali takvo stanje ne može biti vječno. Kad tad ćeš morati se suočiti s oceanom koji je u tebi. Tada ćeš krenuti na put revolucije svijesti.
Zašutio je. Nisam ga želio ništa pitati.
Zbog ovakvih stvari.
"VIDEO Predstavnica Irske u suzama: 'Mi smo Eurovizija, nebinarni su pobijedili'"
Ok je biti nešto što želiš biti, ali dosta mi je toga da mi se to kroz društvene mehanizme nameće. Ovo je sloboda. Ali, i ja imam slobodu reći da ovu pojavu ne razumijem. To je tako, Ako želimo biti ravnopravni. Ono što mogu reći, to je "proizvod" nekoga. Koga? Nemam trenutno odgovor na to.
Kome se to sviđalo ili ne, svatko ima pravo slobodno izreći svoj stav. Uostalom, koga ste to, jebote, "pobijedili"?
Lijepa je to ideja vratiti se u prošlost. No, zapitajmo se što želimo time postići? Osim ako ne želimo nešto mijenjati. napraviti drugačije. No, to bi zaista bilo besmisleno. Mogli bismo poremetiti sve kako je po vremenskoj liniji išlo. No, danas smo se vratili tamo gdje smo zaboravili da smo nekad bili. Kako tužno. Mi smo danas poništili sve dobro što smo dobro napravili. Ovo nije dva koraka nazad. Ovo je kao da smo stali na rub litice i jednostavno se odlučili baciti.
Sjedio je i onda je odlučio da mi govori.
Često postavljate pitanje kad plod u utrobi majke postaje čovjek pa onda raspravljate oko abortusa, zabraniti ga ili ne, pravu na izbor. No, nije bitno pitanje kada plod postaje čovjek, ljudsko biće, nego kada život ulazi u njega? Odgovor je sljedeći – kad se mrtva materija pokrene, tad je život ušao u plod. Dakle, kad se plod pomiče u utrobi majke, tada je život u plodu. I život je unutar majke. Vi ne cijenite život kao esencijalni pojam. Dakle, sva materija na neki način je živa. I planine, brda, šume, trava, biljke, životinje, sve pokreće život. Kad zgaziš mrava, nisi njega zgazio. Zgazio si život koji je unutar njega. Kad tresneš pauka kojeg se bojiš, tada nisi ubio njega. Ubio si zapravo život. Da nema života u njemu, on bi zauvijek ostao nepomičan. Čak i planina za koju vjeruješ da je nepomična, ona se zapravo kreće. Jer kontinenti se kreću. Samo je jedna istina, nepromjenjiva – sve je kretanje. Sve je život.
Bitna je vaša namjera. Ona vas određuje. Živjeti na ovom svijetu je velika nepoznanica. Vidite mnogo proturječnosti. Postavljate teška pitanja na koja nemate odgovor. Dok hodate, ubijate milijune života. To je neminovnost. Ali, to ne radite namjerno. Vi imate ovdje svrhu. I ta bića dolje, koja se kriju na asfaltu, travi, imaju svoju svrhu. Oni su „igra“ života koji oživljuje ovu materiju. Zašto ističem „namjeru“? Jer vas ona određuje. Ona daje boju ili ton vašim djelima. Kad namjerno činite zlo, ubijate život, tada činite grešku. Namjera proizlazi iz vašeg srca. Srce je ogledalo vašeg duha. Kroz njega, možete osvijetliti vaš duh i učiniti ponosnim vašu dušu, ili, pak, možete zaviti u tamu vaš duh i rastužiti i uništiti vlastitu dušu. Postanite svjesni sebe. Svojih postupaka, svojih akcija, svojih djelovanja, svojih djela i njihovih krajnjih rezultata.
Zaustavio se te je krenuo svojim putem. Ja sam ostao u tišini razmišljajući o njegovim riječima.
Sjedili smo neko vrijeme u tišini. Onda se okrenuo prema meni te mi kaže – danas sam te nečemu poučio. Znao sam na šta misli. Nastavi – shvaćaš li koliko utječeš svojim mislima na stvarnost? A još više, na glavni organ kojim stvaraš ovaj svijet? Srce. Šutio sam. Koliko puta sam ti odgovorio na tvoje pitanje – postoji li slučajnost? Svaki put sam ti odgovorio s ne. Možda te je pokolebao protek vremena u ovoj stvarnosti, ali sjemenu treba da sazrije da bi se primijetio njegov plod. Ovo sada, ova lekcija je bila brza. Radi tebe. Da konačno shvatiš kako sve funkcionira. Sve se prvo stvara van sfere ove materijalne stvarnosti. To je kao onaj čovjek koji je oblikovao pijesak u pse. On je prvo to vidio u svojoj glavi, a onda se „igrao“ na ovoj razini materijalne stvarnosti. Upitah ga – ali zašto mi to ne razumijemo, odnosno nikad nismo spoznali? Šutio je neko vrijeme, a onda je odgovorio – jer nikako da se oslobodite životinje u koju ste ušli. Ušavši u nju, prihvatili ste materijalnu evoluciju te životinje čiji ste dio postali. No, nikada dosada niste tu životinju pobijedili. Ona još uvijek vlada vama. Ona je vaš zatvor i vi nikako da pronađete ključ kojim ćete otvoriti vrata tog vašeg zatvora. Taj zatvor ima zasebne prostore. Ali, tek kad sami izađete iz svoje prostorije, onda još zajedno sa svima ostalima morate pronaći izlaz iz zatvora kao cjeline.
Zašto misliš na „veliki rat“? – upitah ga. Odgovorio mi je – budućnost su linije. Ti sam, ali i kao kolektiv, izabireš/izabirete liniju kojom ćete ići. Mnogi prije vas su „vidjeli“ veliki rat. I vi znate, nekako predosjećate da će on doći. Onaj kakvog još do sada niste vidjeli. Ali, uljuljkali ste se jer mnogi su pogađali trenutak njegovog nastanka. I samo biste odmahnuli rukom. Pogriješili su – rekli ste. Ali, linija i dalje ide. Pitanje glasi za tebe, ali i za sve – jeste li dovoljno učinili svojim mislima, odnosno jeste li se dovoljno promijenili i pritom odmaknuli od linije u kojoj je „veliki rat“?
Tad je zašutio, sumorna lica i pogleda prema daljini.
U meni je ostao gorak osjećaj da dolazi jako ružno vrijeme.
Poleti – kaže mi. To je jedino što možeš. Kad poletiš, tad ćeš nadrasti ovaj svijet. Jedini način koji postoji da spasite ovaj svijet je da spoznate da ste po tijelu ovdje jedno. Čovjek je ono što vas mora povezivati. Sve ostalo što vas razdvaja, to je vaš neprijatelj. Kad stanete čovjek nasuprot čovjeka, kad se spoznate, kad se zagrlite, tad ćete biti spremni graditi raj na zemlji. Zar je teško zagrliti se? Osjetiti jednotu u tom trenutku.
< | svibanj, 2024 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
paranormalno, nlo, politika, duhovnost
blog.hr
kejtoo
Rose Ocean
Bosonoga Vjeverica
TEMPORARY FILES
WORLD OF A DREAMCATCHER