Sjedio je i onda je odlučio da mi govori.
Često postavljate pitanje kad plod u utrobi majke postaje čovjek pa onda raspravljate oko abortusa, zabraniti ga ili ne, pravu na izbor. No, nije bitno pitanje kada plod postaje čovjek, ljudsko biće, nego kada život ulazi u njega? Odgovor je sljedeći – kad se mrtva materija pokrene, tad je život ušao u plod. Dakle, kad se plod pomiče u utrobi majke, tada je život u plodu. I život je unutar majke. Vi ne cijenite život kao esencijalni pojam. Dakle, sva materija na neki način je živa. I planine, brda, šume, trava, biljke, životinje, sve pokreće život. Kad zgaziš mrava, nisi njega zgazio. Zgazio si život koji je unutar njega. Kad tresneš pauka kojeg se bojiš, tada nisi ubio njega. Ubio si zapravo život. Da nema života u njemu, on bi zauvijek ostao nepomičan. Čak i planina za koju vjeruješ da je nepomična, ona se zapravo kreće. Jer kontinenti se kreću. Samo je jedna istina, nepromjenjiva – sve je kretanje. Sve je život.
Bitna je vaša namjera. Ona vas određuje. Živjeti na ovom svijetu je velika nepoznanica. Vidite mnogo proturječnosti. Postavljate teška pitanja na koja nemate odgovor. Dok hodate, ubijate milijune života. To je neminovnost. Ali, to ne radite namjerno. Vi imate ovdje svrhu. I ta bića dolje, koja se kriju na asfaltu, travi, imaju svoju svrhu. Oni su „igra“ života koji oživljuje ovu materiju. Zašto ističem „namjeru“? Jer vas ona određuje. Ona daje boju ili ton vašim djelima. Kad namjerno činite zlo, ubijate život, tada činite grešku. Namjera proizlazi iz vašeg srca. Srce je ogledalo vašeg duha. Kroz njega, možete osvijetliti vaš duh i učiniti ponosnim vašu dušu, ili, pak, možete zaviti u tamu vaš duh i rastužiti i uništiti vlastitu dušu. Postanite svjesni sebe. Svojih postupaka, svojih akcija, svojih djelovanja, svojih djela i njihovih krajnjih rezultata.
Zaustavio se te je krenuo svojim putem. Ja sam ostao u tišini razmišljajući o njegovim riječima.
Post je objavljen 05.05.2024. u 22:45 sati.