...lijepljenje ogledala
i nešto
...krpljenja i kotlokrpljenja
QGD
 U šahu je najvažnije misliti unaprijed, razumiješ… govorio mi je tata majstorski kandidat. Razumijem, rekla sam ja, iako sam i tada s nepunih sedam puno previše mislila, a nimalo mislila unaprijed, sudbinski predodređena na sudbinu jaču od genetike... Pokušavam misliti što bi mi danas gledajući moje životne partije rekao… ti igračice moja mala, vješta si plesačica šahovske ploče, i u tvoju vještinu ja ne sumnjam u vještinu drugih igrača bih mogao, ali postoji ta opasnost da budem proglašen prepotetnim i bahatim ocem, no ljubavi moja, pravila ti slabo idu i nije ti prečesto dosta što kraljica ima najveću slobodu kretanja u čak 8 smjerova, a opet, nisam ja taj koji ti ih je u dobi od šest mogao pojasniti a gospoda kraljevi… poučavanje i nije njihova uloga na ploči, to već i sama znaš. a još i nikad ne znaju siroti s kim igraju dok igraju s tobom… i da je svaki tvoj potez bez plana i pravila... nego im je lijepo u igri pa privučeni sami svjesno žrtvuju neku figuru naivno se praveći da nisu mislili unaprijed, jer uvijek žele još malo uživati… i najlakše ti ukradu neku emociju kad pomaknu nekog topa kriomice dijagonalno, a onda prevrću očima kao da se to dogodilo slučajno… no svejedno… ako pogledaš njihove igre u cjelini, oni životno igraju po pravilima, i ako želiš igrati s njima morat ćeš se jednom ipak prihvatiti priručnika. nema tu vještine i improvizacije, mat je mat, remi je remi, a uzastopni šah daje tek minimalnu šansu da se izvučeš, ili ti matiraš… ipak nije ni njima lako… oni koji žele uopće zaigrati s tobom, sigurno moraju zaboraviti sve naučeno… ti igraš nepredvidljivo; u igri protivniku puno daješ, daješ bez granica, i bez mjere i na to se svi kraljevi vežu kao sljemenski krpelji... postanu napuhani od tvoje energije i krvi, i tromo bubre i uživaju… a uživanje dovodi do opuštanja, no tu je drugi catch… svi se opuštaju osim tebe, koja uvijek postavljaš zamke i sebi i drugima, koja nikad ne spavaš i ne opuštaš se, i još se k tome ne daš matirati, naprosto se ne daš matirati, a remi ti je potpuno ispod časti, i možeš biti jedino u šah poziciji, k tome još dvosmjernoj… a dvosmjerne šah pozicije… toga nema u šahu, draga moja. ti dok igraš htjela bi biti okrunjena... da te se diže u visine, no da istovremeno ima ona nit u tom Kralju koju nikako ne možeš dohvatiti i potegnuti pa da cijeli život imaš što loviti po njemu… on da te ljubi i uzvisuje, ali da ti ipak osjetiš kako ga nemaš cijelog zbog te jebene niti ne deblje od dlake, i da ne posustaje u uzdizanju do nebesa, ali da na nit pazi kao na najveću tajnu i blago… i kad pogledaš, vidiš da je uvijek bilo isto… u času kad bi malo malo zastali i umorili se, tvoj bi se oblak previše približio tlu kao pred ljetnju neveru ili su se jednostavno u jednom, tek u jednom trenutku opustili i ti si ih uhvatila za tu nit i stvar se za tebe krenula namotavati prema kraju, jer eto tako ti igraš iako znaš da se tako ljubav ne može ni tražiti ni tretirati, i da ako tako budeš tražila ljubav, uvijek ćeš je naći i uvijek ćeš je izgubiti, i gledaj, možeš slobodno i nastaviti tražiti, ima boljih i lošijih igrača, jednom te neki možda uspije smoriti, samo pripazi on bi mogao biti muška Tessa pa si onda opet u problemu jer koji tako igraju… uglavnom nemaju titulu a ti dušo koja se ponosno nazivaš kćeri majstorskog kandidata moraš shvatiti da biti kćer majstorskog kandidata… to mila moja nije titula tessa k  (muzejski primjerak... by tessa k) ... ovu sam priču spomenula jučer u ovim prostorima, i onda sam još htjela i kažiprstom uprijeti u nju ali sam shvatila da sam je u jednom od naleta rušenja figura i dramatičnih odlazaka s ovog mjesta - skršila. pa eto... jutros sam ponovno posložila figure u muzejski primjerak. |
| < | ožujak, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
