KAKO SAM OMNIA MEA U CRVENOM KOFERU PORTALA...
i druge priče.
...
moj prijatelj A.
kardiokirurg iz dvije u dlaku iste priče za potrebe dva slabo različita bloga,
kardiokirurg za potrebe priče kažem, koji je u životu u stvari interventni kardiolog...
je neki dan u jednom mom prostoru
kao komentar uz sliku moje kćeri koja gleda preko Temze, napisao - Suzi's mini me.
Za njega je to bila umanjena Suzi.
Razmišljala sam na blogu napraviti rekapitulaciju ove godine... ali to je naprosto nemoguće.
Preintenzivno sam živjela, pa čak i kad nisam živjela nego pokušavala živa izaći iz cirkusa u vlastitoj glavi.
Ipak, ako bih stavila neki zaključak na to vrijeme, na cijelu jednu prenevjerojatnu priču za film prema živom predlošku,
bila bi to jedna druga Londonska slika moje mini me,
u koju sam ja izrasla mjesecima nakon nje.
Pa u prijevodu u kojem je moja godina mentalni ekvivalent jednog velikog putovanja moje kćeri,
mogu reći da sam...
svašta doživjela, puno toga vidjela,
da sam stopala poderala, dnevnik vodila,
slabo razumjela, skoro se izgubila,
da sam neke ljude u srce zgrabila,
da sam s pomakom u vremenu živjela,
da sam potpuno neumorna bila,
da sam se na punjačima nekompatibilnim s utičnicama rechargala,
ali da svejedno ni u jednom času nisam batery low ostala,
da sam omnia mea hrabro u crvenom koferu mecum portala,
da sam 24/7 ispunjena i očarana bila,
i da nikad neću zaboraviti.
Nakon svega
iscrpljena i sretna sam zaspala .
A svijetu to kao normalno.
__________________________________________________________________________________________________________________________________________
suzi's mini me
|