strašna tajna, nepoderiva slika i glava gore
on je ono što se kaže - neodoljiv.
britak, duhovit, netko koga svi vole imati uz sebe. kaže tri riječi, a onda se svi guše tri dana.
ja recimo uvijek mislim da sva sreća što ne trči mojim šumskim stazama. nastala bi gužva...
iza njega bi se momentalno skupila ekipica "sljedbenika".
...
njegova je slika jedina koju sam ikada nosila u novčaniku. i još je držim tamo, istu tu...od svoje osamnaeste.
prebacujem papiriće iz jednog u drugi novačanik, mijenjam valute, dinare za kune, telefonske kartice za kreditne, izbacujem iz pretinaca djeteline s četiri lista koje su odradile svoje...
pri svakom seljenju nešto otpadne ili bude zamijenjeno novim. ta slika je "nepoderiva".
poslao mi ju je u London, kad sam otišla na godinu dana i u Zagrebu ostavila klinca koji me uvijek osramoti, jer ne zna čuvati neku strašnu tajnu.
stigla je poštom nakon šest mjeseci, a s nje me gledao prelijepi mladić (postoji li ta sintagma još uvijek?) koji me u međuvremenu, pokazalo se kasnije - prerastao za glavu.
i ne znam da li je do toga, ali...
od moje me osamnaeste godine svaki razgovor s mojim bratom čini da dižem glavu gore.
...
kažem nekidan, dok mi oči sjaje:
- slušaj me, imam jednu strašnu tajnu. ogromnu... moram ti reći.
on:
- trudna si.
kolutam sjajnim očima...
- nisam trudna. nisam zaljubljena i ne udajem se.
aj ne zezaj... hoću s tobom podijeliti nešto važno. ja...
u taj čas u kuhinju upada moje prvo dijete. pa moje drugo dijete. pa onda i njegovo jedino dijete.
neko vrijeme sve je prepuno naše djece. teksas.
a onda već moram odvesti N. na gimnastiku. kažem mu...
- zvat ću te.
večer me odnosi i zovem tek sutradan. kažem:
- ej...
on upada u trotočke. kaže:
- znaš, ja sam razmišljao. kažeš nije ljubav, ali izgledaš kao da je to nešto što želiš cijeli život.
ja mislim da tebi netko izdaje knjigu.
...
plakala sam tri kišne godine.
ja sa svojim bratom ne živim već 15 godina; zadnji put me vidio pisati prije nego me prerastao za glavu.
negdje u to vrijeme sam svoje pisanje stidna, sakrila od svih koje volim.
sad me shrvalo koliko me poznaje.
nisam mu trebala reći da pišem... on je znao koji je moj izdani san, kao što ja znam koji je njegov.
nakon tri kišne godine, rekla sam samo:
- da... netko mi izdaje knjigu.
tessa k |