ženska povijest u muškim rukama
Udžbenik povijesti za peti razred...
Čitam jučer.
Kaže... povijest je učiteljica života.
Kaže... postoje znanosti koje pomažu povijesti.
Nabraja; arheologija, numizmatika...
__________________________________________________________________________________________________________________________________________
...
Kad zatvorim oči mogu prizvati slike ruku svih ljudi koje sam nekad voljela.
Ne pamtim boju očiju, lica mi se u sjećanjima pretapaju kao u snu;
jedno se u drugo pretvara...
pa se gledamo lica i ja, međusobno čudni, maglovito poznati
i smješteni u sjećanje kao u prenapučenu sobu studentskog tuluma
u kojoj se u jednom času sve zamutilo...
tuluma nakon kojeg ćemo se ujutro svi pomalo sramiti.
Ipak, ponekad pokušavam;
Prvo se jave oči: to je početak, to je nešto, od tuda bi se moralo početi. Dobro.
No poslije njih moze biti svašta.
Tvom sam licu recimo dodala njegov osmijeh,
sjajne zube jednog od prije dvjesto godina
i nečije smijalice na lijevoj strani...
Onda sam pobjegla glavom bez obzira...
Ali ruke... njih pamtim bez borbe za strateške točke istine u sjećanju.
Priključujem misli na pokret paljenja cigarete,
na način kojim prsti prinose jutarnju kavu,
na znalački dodir...
sa sigurnošću koje se ujutro pomalo sramim.
...
Najviše pamtim one ruke koje su pripadale onima
s kojima sam najžešće obarala
... riječi.
Te mi ponekad još uvijek nježno izmasiraju sljepo-očnice pred san .
U udžbeniku povijesti za peti razred nigdje ne piše
da postoje znanosti koje odmažu sadašnjosti.
tessa k
|