samosanacije

______________________________________________________________________________________________________________________________

odrekla ga se opako velik broj puta.
utajila ga.
ismijala...
prala ruke od njega...

rekla je npr.;

ja ni ne znam što se točno dogodilo s mojim srcem.
nosim potisnuto sjećanje kako sam ga u jednom času svila u fitilj i ...
a ovo koje trenutno imam i koje mi je naknadno podmetnuto
(kao jamstvo?)
već me dosta nagrizlo i - iskvarilo.
vidi iskrivljeno, trotočke nadopunjava u šesterokute...
ne valja mu ritam, ne valjaju mu stihovi… nema nositelja poezije.

a rekla je npr. i ovo;

Ali, učinilo mi se da ni srce više nije u igri.
Da sam ga izraslog na stranicama omiljenih djevojačkih knjiga
zajedno s nekom od potisnutih teških - iščupala van
... da više nemam čime preskočiti otkucaj.


i svašta je još rekla...
ta puno govori.
ne znam za nju. ja trenutno ljetujem.
ono što je izvjesno;
ne čitam ležeći na plaži, ne pravim knjigama uši i ne čupam im stranice.

ono što je dok vrtim karusel ljetnih slika kojima sam zaoblila uglove još izvjesnije;
vidim da i ljetujući slijedim srce.

a dok vrtim karusel životnih slika kojima sam srcoliko zaoblila uglove,
vidim da tako i živim.
pa se čini posve logičnim to da ga nemam.
mislim, slijediti ono što imaš bilo bi traćenje koncepta potrage.










i tako...

čudni su putevi ljudski, a ženski još čudniji kada živiš slijedeći ono što nemaš,
jer je ono uvijek na nekom horizontu ispred i pripada nekoj drugoj lutajućoj budali.

završiš recimo ljetujući na najčudnijim mjestima.











čudni su putevi ljudski, a ženski još čudniji kad živiš slijedeći srce.
no u nekim slučajevima ni jedan od njih nije upola čudan kao to srce samo.

krosmajhart, rekla bi tessa k.

(your heart that you don't have tess, rekla bih ja)











tessa k