...lijepljenje ogledala
i nešto
...krpljenja i kotlokrpljenja
Prisnost
… mislim da je već prošlo dosta vremena otkako sam izgubila umijeće spavanja u dvoje kao što se postepeno, ali u jednom času konačno izgube mliječni zubi ti slatki, mali, šarmantno razmaknuti zubići… tako skloni kvarenju otkako sam potpuno zaboravila taj “knowhow” koji je navodno u uskoj vezi s tjelesnosti, ali na navodnostima se često slome mnoge iluzije, pa se na primjer određene tjelesnosti koja su... nda… nekako tjelesne, s istim tim zaboravom nedaju ni razrijediti, ni prožeti, ni protresanjem (za uska ramena) pomiješati. tjelesnost i zaborav su kao ulje i voda, pa će, koja je manje specifične težine... preciznije - nepodnošljivo “laka”, uvijek isplivati na površinu… (a mislim da to pogotovo vrijedi za ona ulja opterećena mirisnim notama…) pa sam na koncu možda svoje umijeće spavanja u dvoje izgubila baš zbog nje…te tjelesnosti jer spavanje je - bestjelesnost, a spavanje u dvoje je k tome još - prisnost. (and now… define “prisnost” for me) ... što se tiče spavanja u jedno... posljednjih sam si dana potpuno izbila i zadnju preostalu siću prospavanih sati iz noći, koji su mi preostali nakon silnih godina postepenog otkidanja od nje, svjesnog erodiranja njenih obala u korist života, i koji su mi, provedeni u besanom snu, (rijetki kao djetelina s četiri lista), ostali kao posljednje utočište od nikad presušujuće bujice budnih snova. i sad eto strepim da sam možda izgubivši na koncu i umijeće spavanja u samoći narušila posljednje ostatke prisnosti koju sam, moguće je... jednom imala sa sobom. |
Alice u gradovima
... na mjestima na kojima sam najdalje od sebe najlakše me je naći i... potpuno viskoznu kupiti za sitniš lijepih riječi. no opet... kad se olako kupuje pređa ni moher ni pamuk kvalitete, treba imati na umu da je... dokazano u svim dosadašnjim ispitivanjima jeftinih vlakana (pot)kupljivost riječima - jako teška za održavanje lako poderiva potpuno promočiva do bola neukusna u svim prigodama nenosiva completely out pa dakle... posve neisplativa a k tome se još Svijetu na sva usta neprestano podvaljuje pod svilu.  p.s. i ne zovem se Alice... iako su daleki gradovi razbijena ogledala, svijetovi iz zrcala, retrovizori i izlozi... moja tema u ona svitanja u kojima me bijeli zec izvlači iz šešira. neke su stvari jednostavno neprocjenjive kako bi rekao Master card |
Pecanje po južnom nebu
"Mama, avion nema ništa... On ima samo nebo." ...jedan D.(9) kad je bio D.(5) ... Zimske me noći dobivaju u produžecima. Jutros sam ipak, od nadiruće plime noćnog neba uspjela otrgnuti svoju dnevnu dozu sreće pružajući lake noge šumom. No čak i tako srećušna, ostala sam trezveno svjesna neupitnosti pitanja koje mojim jednokratnim otimanjima nikad ne izgubi ni malo od svoje nerješivosti i koje će me takvo neprikosnoveno, lišenu jutarnje šume, zaokupljati još mjesecima; Kako ukradenu dnevnu dozu sreće razdijeliti na dane do sljedeće doze... na sve te dane do kraja tjedna… do kraja mjeseca… zime...? A onda, kojoj je životno nepoznat koncept kapaljke i pincete, shvatim da je kvaliteta nerješivosti pitanja otuda što se, pitanje, u suha korita kojima trčim, ulilo iz života kojeg se oduvijek grabilo... bez imalo strpljenja za baždarenja, razdiobu, mjerenja i čiji je koncept - sada i odmah i sve. Pa je ono što mene zapravo zanima koliko se dugo može letjeti na klemama  i može li se uopće... anyone? |
zen i umjetnost održavanja automobila
... vozim žustro i svi moji zavoji oštri su lukovi, ali ipak... to da mi je jučer u vožnji pala špigla iz retrovizora i ostala ležati na asfaltu… samo tako, sama od sebe... i nisam se previše uzrujala oko predznaka svoje sreće u sedam budućih godina kad i tako imam čak dva života više od broja narečenih (a gledajući u terminima - što je jedna godina u odnosu na čitav život?) a i napuklo zrcalo koje se lomom umnožilo u desetak manjih i tako služi sagledavanju prošlosti koju sam već ostavila iza sebe, a mene uvijek zanima ono što je sljedeće na redu i dokle put uopće vodi no kad je kasnije takvo premreženo paučinastim pukotinama, selotejpom pričvršćeno i vraćeno na mjesto, slika farova koji su pristizali iz prošlosti i pokušavali me sustići bila je nekoherentna i s opasnom greškom višestrukosti; odraz u kojem je potpuno nejasno koja je prošlost prava i na kojoj udaljenosti od mene, a koje su njene izmišljene inačice nastale greškom u optici. i ok… čak se i ja mogu nositi s jednom prošlosti, pa i sa svim svojim prekršajima sadržanima u njoj… prolascima kroz crveno i prekoračenjima brzine, ali svjetlost slomljena na razbijenoj površini ogledala, koju mi je ono onda izmrvljenu bacilo u oči, u tamnoj je zjenici mog oka stvorila nekoliko verzija onog što je bilo koje su me sada ganjale na različitim blizinama i nisu se uklapale jedna u drugu… a s obzirom na stil vožnje kad se najviše voli juriti kroz mrak s dugim svjetlima takav je pogled u prošlost prilično opasan, shvatila sam. elem…treba investirati u novi retrovizor. p.s. od svih pogleda u budućnost… najvolim onaj uperen u svitanje  |
| < | studeni, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
