Marketing
Pecanje po južnom nebu
"Mama, avion nema ništa... On ima samo nebo." ...jedan D.(9) kad je bio D.(5)
...
Zimske me noći dobivaju u produžecima.
Jutros sam ipak, od nadiruće plime noćnog neba uspjela otrgnuti svoju dnevnu dozu sreće pružajući lake noge šumom.
No čak i tako srećušna,
ostala sam trezveno svjesna neupitnosti pitanja
koje mojim jednokratnim otimanjima nikad ne izgubi ni malo od svoje nerješivosti
i koje će me takvo neprikosnoveno,
lišenu jutarnje šume,
zaokupljati još mjesecima;
Kako ukradenu dnevnu dozu sreće razdijeliti na dane do sljedeće doze...
na sve te dane do kraja tjedna…
do kraja mjeseca…
zime...?
A onda, kojoj je životno nepoznat koncept kapaljke i pincete,
shvatim da je kvaliteta nerješivosti pitanja otuda
što se, pitanje,
u suha korita kojima trčim,
ulilo iz života
kojeg se oduvijek grabilo... bez imalo strpljenja za baždarenja, razdiobu, mjerenja
i čiji je koncept - sada i odmah i sve.
Pa je ono što mene zapravo zanima
koliko se dugo može letjeti na klemama
i može li se uopće...
anyone?
Post je objavljen 07.11.2009. u 17:48 sati.