Marketing
zen i umjetnost održavanja automobila
...
vozim žustro i svi moji zavoji oštri su lukovi,
ali ipak...
to da mi je jučer u vožnji pala špigla iz retrovizora i ostala ležati na asfaltu…
samo tako, sama od sebe...
i nisam se previše uzrujala oko predznaka svoje sreće u sedam budućih godina
kad i tako imam čak dva života više od broja narečenih
(a gledajući u terminima - što je jedna godina u odnosu na čitav život?)
a i napuklo zrcalo koje se lomom umnožilo u desetak manjih i tako služi sagledavanju prošlosti koju sam već ostavila iza sebe,
a mene uvijek zanima ono što je sljedeće na redu i dokle put uopće vodi
no kad je kasnije takvo
premreženo paučinastim pukotinama, selotejpom pričvršćeno i vraćeno na mjesto,
slika farova koji su pristizali iz prošlosti i pokušavali me sustići bila je nekoherentna
i s opasnom greškom višestrukosti;
odraz u kojem je potpuno nejasno koja je prošlost prava i na kojoj udaljenosti od mene,
a koje su njene izmišljene inačice nastale greškom u optici.
i ok… čak se i ja mogu nositi s jednom prošlosti,
pa i sa svim svojim prekršajima sadržanima u njoj…
prolascima kroz crveno i prekoračenjima brzine,
ali svjetlost slomljena na razbijenoj površini ogledala,
koju mi je ono onda izmrvljenu bacilo u oči,
u tamnoj je zjenici mog oka stvorila nekoliko verzija onog što je bilo
koje su me sada ganjale na različitim blizinama
i nisu se uklapale jedna u drugu…
a s obzirom na stil vožnje
kad se najviše voli juriti kroz mrak s dugim svjetlima
takav je pogled u prošlost prilično opasan, shvatila sam.
elem…treba investirati u novi retrovizor.
p.s.
od svih pogleda u budućnost… najvolim onaj uperen u svitanje
Post je objavljen 02.11.2009. u 07:11 sati.