_m
15.12.2024., nedjelja
nonsense
.13.
. ni Sunca ni Zvijezda povez stiješnjenim svodom uvijek iznenadi ljudska ćud kao da se hrani sama sobom slijedeći potez kovertiran nehajno prigodnom mehanikom kao potreban zarez obeshrabrenim riječima smislom slijedeći potez neizbježan porazom već viđen već osujećen mesnatim bolom zatvara bodljikavi kavez i sve užu izbu uma oblaže kostrijetom ne želiš takav savez ne poput sporazuma usputnim parafom pronađeš se kao uljez i ne dobrodošao prolaznik pred vlastitim kućnim pragom osjetiš se bez i nisi poželjan razlog upravljanja smislom . . Oznake: prosinac |
12.12.2024., četvrtak
trudnoće
.
. pregnantna je površina misli poput pčele zimom na čekanju sad su udarci po slabinama i nije kao što bit će nema se od sebe sama a glazba teče pod se ljušti stopalima posvud praznina se domeće poput potrebe bez objašnjenja i nije kao što se hoće i nije kao iskra u kostima sve očito ljuska se voljom do svojih šupljina u jezgrama sve odgledano propada neupotrebljivo dodiru sa svojim lažnim trudnoćama . . Oznake: prosinac |
03.12.2024., utorak
najamnina
.28.4.
. ispruženi dlanovi u kosini jutra smiruju svoje brazde zbrajanjem tragova jučerašnjeg dana ispod spuštenih vjeđa teče film bez naslova u beskonačnoj projekciji slajdova kaplju kruzi po paralelnim oblicima mogućnosti po liniji na usnici bljesku sjaja u očima toplini u stomaku od dodira ovdje se stanuje u čvrstom zdanju povjerenog vremena snom u njemu s geometrijom koju ni pomicanje Zemlje ne može pokolebati iako je tijesno iako lomljivo jedino je ovom umu darovano gravitacijom koja ne poznaje veličine i ne haje za množenje strahova sve izvjesnijeg ishoda nije san nije vremenu život bez svijesti tek smionim pokretom uma plaća se najamnina . . |
01.12.2024., nedjelja
the thought of a bird
.1.7.
. ponedjeljak će dan drugi s Mladom Mjesečinom u rogovima Kentaura nakon grmljavina kad utihnu svi koraci užurbanog dana što donijet će paučina sna? čuješ li već vilinske šapte ispod kože tamo gdje rame liniji vrata se naslanja? ispod ušne resice plesni korak zraka? zaboravi na ranjene slabine pospi ožiljke cimetom i smirnom a burevjesničku suzu na dlanu zaustavi uskoro za let osmijehu ona će pružiti krila kad misao ptice tijelu obujmi svaku stanicu napokon – moći će se (poželi li se kavezu stvarnosti ukloniti rešetke) poteći vodom čuvajući dodire svih onih vrelih trenutaka za buduću zdravicu s kojom sveti i slobodni uzimat ćemo se cjeloviti do sebe samih a preskačući preko svih prijetećih pogleda i prijekora onih koji nas zatočiše napokon – može se budućem vremenu uzvratiti pogled u zrcalu jer raspršit će se zamagljenost sadašnjošću koja sobom preplašena neprestano osvrće se za onom nepokretnom koja vegetira u sjećanju zaboravljalo se da stazu čine koraci što pogledu su uvijek ispred u izazovu dočekivanja domašaja od kamo misao ptice poteći hoće . . |
26.12.2023., utorak
čar
.
. usred izobilja kristala i olovaka ruka se zaustavi najednom sama mogla bi izreći tajnu predugih šutnja mogao bi se nepotrebno izložiti sadržaj jedinog zavežljaja disanja pomisli se netko svakoga ponaosob čuva u zajedničkoj jednini samovanja i nikada ne dopušta dodir najtajnovitijem mjestu u kom svijest iz sebe tinja nikada ne ćeš odgonetnuti koja je prva perla što nisku pogleda odmotava niti koja je slijedeća kad se obzor događaja začini umom uvijek netko svakoga ponaosob čuva neiscrpivim redoslijedom u tami iskrom imanja i spravlja čaroban napitak jednostavnosti postojanja . . |
21.12.2023., četvrtak
Psyche
.
. ne smijem reći ništa o vrtlarici ispod vjeđe ne smijem pomišljati sve dok po puti joj prosut zvjezdani prah u pogledu gori ne smijem krenuti dalje posvuda su kao vlati trave rijeke u moru a iznad njih ljestve nepregledne pružene drugoj strani isprepletenoj trnjem ne razumijem zašto opčini sjaj rose ni način kako zraka svjetla gorči u kapi ništa um ne može dohvatiti primaknem li se bliže do linije po kojoj se zora iz tame uspinje već prsti pričaju sami od sebe koju tajnu na dlanovima kriju ali ne smijem reći nikome i ruke ne pokazujem Sunce mi oči teško ranjava a Mjesečina konačno osljepljuje ni iskre dana u noći nema s kojom mogao bi poteći dodir koji oslobađa prokockao sam vrijeme trenutke sretnog vida i ona koja je s golubicama došla odnoseći tamu iz vrta je prhnula ostavivši nepomičan stroj na kiši kako tvorac svrhom ga sačini a živo u njemu upropasti . . |
16.12.2023., subota
tečenja
.
. u vodi posvuda sivog od vode zamućenog pogleda ne vidim nazkanske linije sugovornika s vodom nema dodira do misli riječi se ispaljuju nasumce i ništa ne pogađaju a ne može se zaustaviti rječitost pruženih ruku nikamo samo se pluta između redova utopljenika i poput kletve ponovo i opet isti koncept scene se postavlja nešto se iskrivljeno događa s gomilama teza sveudilj bez principa svjetla nema zaključka nema se lutanju odrješenja ništa se ne sastavlja samo se pluta dok snaga dopušta redoslijedom i bez svrhe jeftino se prepričava san kad bili smo zagrljena djeca bez namjere zagrljaja kad svojim linijama tekli smo u tečenju svega s pogledom većim od obzora do tamo gdje se svjetlo rađa . . Oznake: prosinac |
15.12.2023., petak
gradinar
.
. dane slažeš vojnicima od terakote i zatrpavaš im sve početke gradeći si grudobran sve različito lomom svjetla izravnavaš okomito po jedinoj liniji s uvjetovanim sjenama i gdje si tada ako ne na ravni s njom izjednačen u petlji napušten od svih božanstava čekaš najkraći dan kad elipsa tame svitanjem raspuknut će se po rosi do bose kože nakon što presiječe se pragmatična faza suviše vode mačeve misli usporava refleksno osvrću se unatrag kamenu koji čvrst je orijentir prije izbora nema u tome računice za razum s montiranim križaljkama vrijeme je ugoditi osnovni ton s fraktalima vremena kao što gradinar pamti cvijetu oblik do imena a tek kad uzme boje mirisa sklad u njima gorenja do osjeta kad trenutke brižno spaja plohama volumena moguće je protrnut će od značaja koji nije tek puka potreba svima . . |
13.12.2023., srijeda
dobrodošlica
.
. osjetiš kad nisi dobrodošao u trenu bljeska daleko ispred grmljavine već uzimaš nasrte vjetra predaješ se kišama privremeno obustavljaš pogled koji tvoj je jedino kad hoće dalje izdržat ćeš sve jer hoćeš i možeš nakon svega nastaviti drugačije ne mora biti bolje ne će sputavati omjer ni pad, slom, potonuće sve mjere su proizvoljne ono jedino jedno koje diše samo za tebe otkucaje dijeli i misao isporučuje veće je ljepotom darovanog vremena velebnije od svega što u prolazu dometne zbilja stoga zaboraviš što je dobrodošlica uglađenog ega pruženu ruku ne povlačiš ispred vatre ako doba je gorenja neka gori sve što je gorenju namjena . . |
11.12.2023., ponedjeljak
vis
.
. dan Mjesečine pojavio se neadresiran odmah shvaćaš netko je zaboravio kamo odredište isporučiti ne otvaraš diskrecija poput lanaca na omotu je sadržaja obazriv gledaš prekoputa Schrodingerovu mačku u paradoksu tamo je i onda nije glas joj se na praznom vrhu repu zamota najednom teškom rukom gurnut u lavljoj si jami naočigled blagdanskog slavlja netko došapne: nemoj! to traje trenutak stiska nisi svjestan kad oduzme se sjaj kad prije i poslije se spoje u jednoj točki što od svega je svakome jednina promijeniš kanal ne želiš preporučeno ne ćeš prisvajanjem još slobodna volja svoj vis ima i onaj tko sklon je usponu nije samo za danas svezan . . |
10.12.2023., nedjelja
ravnine II.
.
. oneraspoložuju jutarnja predavanja o životu s bučnim ubijanjem mogućnosti zloćudno se podvlače pod kožu i tamo metastaziraju već bolest nosiš pritajenu a životom se ne zove već i sam živiš ju zaklanjajući nekome Sunca u očima ne bi htio posrnuti u povorci a ne upitaš se zašto slijediš mnoge izostavljajući svoj pogled s vidikovca zaista bolest su ravnine . . Oznake: prosinac |
09.12.2023., subota
ravnine I.
.
. onaj koji rođen je dva puta triput velik je pred svima bez namjere a nije heroj prezren razumu je zakovan poput Prometeja bez otkupnine tražim ga u noćima Mlade Mjesečine kad oštrica je najjasnija možda svod ona presiječe i oslobodi ga patetike bez potrebe tada bih našao onaj svoj do svega dio što razgovor međ' rebrima preko kože pruža tada bih mogao očišćen od ravnina kovati misli bez predrasuda . . Oznake: prosinac |
08.12.2023., petak
jednoga dana ili danas je dan prvi
.
. kako je gore i dolje bi ako poštuje se veličina ne stoji uzalud na platou usred pijeska neprekinuta linija visini nije bez razloga zagonetka u kamenu što istok vječito promatra nitko nije od jednoga dana svaki dan može biti mu prvi ako poštuje se veličina i ako pogled gore od istog je materijala što refleksijom oku daje sjaj jesmo li skrušeni promatrači istoka od kamena spavači ili istok nosimo na rukama plešući s demonima do prve trake jutarnjeg svjetla? zaspemo li umorni u realnosti sanjamo ples s kojim ćemo se probuditi na svojoj drugoj strani jednoga dana koji trebao bi biti dan prvi . . |
07.12.2023., četvrtak
note adventa
.
. jučer nije danas dvoji sutra ne će pamti se kako pamćenje vlada razmišlja bez razmišljanja i već stiže glazba praporaca iako sve je šum uma iako osjećaj je teledirigirana naprava osmijeh imaš pusti neka odzvanja suviše je rasprava ispod nepovjerljivih pogleda i nitko nije si kako se predstavlja otvori dlan i gledaj svaka misao u njemu hoće obliku dodira tamo se bije s tisućama neuspjeha a pobjedi dovoljna je tek samo jedna namjera što s osmijehom osmijehu se pruža bez oponašanja . . |
04.12.2023., ponedjeljak
deveti
.
. opet noć je stratište prekriveno nanosima pijeska čija zrnatost zaostala je suha na nepcu tek djelić bez okusa prizove strahove ispod bljedila s gomilom nepokretnih leševa razjapljenih rana ukočenih gipsanih odljeva lica i košmar krikova poput sluzave paučine što ih sve spaja mislim to negdje je drugdje dobro je nije ovdje, daleko je a već fotografija je u oku poput bogomolje u pustinji pokažu se prašnjave usne niz koje se iscijedi: „sve ću vas reći bogu!” ne mogu pobjeći obilju kom bih htio ali ne mogu prešutjeti sram Zvijezda visoko gore iznad svih nas i već znao sam i znam izgubio sam bitke ispred prsta na otponcu ne želim se dodvoravati ravnodušnima ne mogu dati dah utopljeniku ne ću kao što se ima sve dok savjest nema ključ i luta devetim krugom labirinta . . |
03.12.2023., nedjelja
repeat
.
. nedovoljne riječi kao žilet žica priječe se raspoloženju krhotine misli sve su očitije dohvat se skraćuje i hladno je nepotrebno bučno je vrtloženje istog mjesta kamo god se krene premješta se uvijek isti prizor pokreta koji se ponavlja u njemu na repeat . . Oznake: prosinac |
02.12.2023., subota
bez obzira
.
. nešto je nije bez obzira kakav osmijeh se prodaje nešto je bez unatoč povorkama smisla riječima ne prihvati namjeru ne prepozna značaj nešto se posebno važno od svih otima i kao kada klizi se niz obronak ne prepozna se – svemu oduzima se visina bez obzira na iskustvo prevlada mučna strana propadanja skupljana od adventa do adventa zbraja se uzimanjem umnaža grabežom uzaludnim raspinjanjem privremeno odgađa sve baš nešto je nije kad u njemu ista naopaka ćud svaki režim prihvaća i zajednički gnjije i bez obzira kako se mjeri bilo što ljudima blisko očito je što bliže se k čemu bude nije toplije od hladnoća misli sebeljubljem dodirujemo se sve više mrzlije . . Oznake: prosinac |
01.12.2023., petak
bumerang
.
. okončan je još jedan studeni poniranjem zavežljaju tame ispod kože zaustavljeno je maskiranje stereotipa obezglavljena su nadmena sebičnjenja počinje interval najtanjeg svjetla kad u susret euforiji jurit će svako zrnce nepripitomivog ega tome se prepustiš ali zastaneš na tren nešto nije a od njeg što zbiljska tanka je linija sad glasnije neprekinuta dužemu zove ali zabrinu, oneraspolože tragovi s druge strane ovoj nešto se duguje u primicanju nešto se propustilo neprestanim upiranjem do sebe i svi napori nezadrživi svom cilju zrakom se razgrađuju dok vjetar ih odnosi nekamo gdje će se ponovo sastaviti i poput bumeranga vratiti ehom ubijajući sve nepotrebno . . Oznake: prosinac |
