_m

.
.
osjetiš kad nisi dobrodošao
u trenu bljeska
daleko ispred grmljavine
već uzimaš nasrte vjetra
predaješ se kišama
privremeno obustavljaš pogled
koji tvoj je jedino kad hoće dalje
izdržat ćeš sve
jer hoćeš i možeš
nakon svega nastaviti drugačije

ne mora biti bolje
ne će sputavati omjer
ni pad, slom, potonuće
sve mjere su proizvoljne

ono jedino jedno
koje diše samo za tebe
otkucaje dijeli
i misao isporučuje
veće je ljepotom darovanog vremena
velebnije od svega
što u prolazu dometne zbilja

stoga
zaboraviš što je dobrodošlica
uglađenog ega
pruženu ruku ne povlačiš ispred vatre
ako doba je gorenja
neka gori sve što je gorenju namjena
.
.

Oznake: prosinac, M