_m

.
.
usred izobilja kristala i olovaka
ruka se zaustavi najednom sama
mogla bi izreći tajnu
predugih šutnja
mogao bi se nepotrebno
izložiti sadržaj jedinog zavežljaja disanja

pomisli se
netko svakoga ponaosob čuva
u zajedničkoj jednini samovanja
i nikada ne dopušta dodir
najtajnovitijem mjestu
u kom svijest iz sebe tinja

nikada ne ćeš odgonetnuti
koja je prva perla
što nisku pogleda odmotava
niti koja je slijedeća
kad se obzor događaja začini umom

uvijek netko svakoga ponaosob čuva
neiscrpivim redoslijedom u tami
iskrom imanja
i spravlja čaroban napitak
jednostavnosti postojanja
.
.

Oznake: prosinac, M