the thought of a bird
.1.7.
. ponedjeljak će dan drugi s Mladom Mjesečinom u rogovima Kentaura nakon grmljavina kad utihnu svi koraci užurbanog dana što donijet će paučina sna? čuješ li već vilinske šapte ispod kože tamo gdje rame liniji vrata se naslanja? ispod ušne resice plesni korak zraka? zaboravi na ranjene slabine pospi ožiljke cimetom i smirnom a burevjesničku suzu na dlanu zaustavi uskoro za let osmijehu ona će pružiti krila kad misao ptice tijelu obujmi svaku stanicu napokon – moći će se (poželi li se kavezu stvarnosti ukloniti rešetke) poteći vodom čuvajući dodire svih onih vrelih trenutaka za buduću zdravicu s kojom sveti i slobodni uzimat ćemo se cjeloviti do sebe samih a preskačući preko svih prijetećih pogleda i prijekora onih koji nas zatočiše napokon – može se budućem vremenu uzvratiti pogled u zrcalu jer raspršit će se zamagljenost sadašnjošću koja sobom preplašena neprestano osvrće se za onom nepokretnom koja vegetira u sjećanju zaboravljalo se da stazu čine koraci što pogledu su uvijek ispred u izazovu dočekivanja domašaja od kamo misao ptice poteći hoće . . |