.1.7.
.
ponedjeljak će
dan drugi
s Mladom Mjesečinom u rogovima Kentaura
nakon grmljavina
kad utihnu svi koraci užurbanog dana
što donijet će paučina sna?
čuješ li već vilinske šapte ispod kože
tamo gdje rame liniji vrata se naslanja?
ispod ušne resice plesni korak zraka?
zaboravi na ranjene slabine
pospi ožiljke cimetom i smirnom
a burevjesničku suzu na dlanu zaustavi
uskoro
za let osmijehu ona će pružiti krila
kad misao ptice tijelu obujmi svaku stanicu
napokon – moći će se
(poželi li se kavezu stvarnosti ukloniti rešetke)
poteći vodom
čuvajući dodire svih onih vrelih trenutaka
za buduću zdravicu
s kojom sveti i slobodni
uzimat ćemo se cjeloviti do sebe samih
a preskačući preko svih prijetećih pogleda
i prijekora onih koji nas zatočiše
napokon – može se
budućem vremenu uzvratiti pogled u zrcalu
jer raspršit će se zamagljenost sadašnjošću
koja sobom preplašena
neprestano osvrće se
za onom nepokretnom
koja vegetira u sjećanju
zaboravljalo se
da stazu čine koraci
što pogledu su uvijek ispred
u izazovu dočekivanja domašaja
od kamo misao ptice poteći hoće
.
.
Post je objavljen 01.12.2024. u 20:01 sati.