_m
15.12.2024., nedjelja
nonsense
.13.
. ni Sunca ni Zvijezda povez stiješnjenim svodom uvijek iznenadi ljudska ćud kao da se hrani sama sobom slijedeći potez kovertiran nehajno prigodnom mehanikom kao potreban zarez obeshrabrenim riječima smislom slijedeći potez neizbježan porazom već viđen već osujećen mesnatim bolom zatvara bodljikavi kavez i sve užu izbu uma oblaže kostrijetom ne želiš takav savez ne poput sporazuma usputnim parafom pronađeš se kao uljez i ne dobrodošao prolaznik pred vlastitim kućnim pragom osjetiš se bez i nisi poželjan razlog upravljanja smislom . . Oznake: prosinac |
12.12.2024., četvrtak
trudnoće
.
. pregnantna je površina misli poput pčele zimom na čekanju sad su udarci po slabinama i nije kao što bit će nema se od sebe sama a glazba teče pod se ljušti stopalima posvud praznina se domeće poput potrebe bez objašnjenja i nije kao što se hoće i nije kao iskra u kostima sve očito ljuska se voljom do svojih šupljina u jezgrama sve odgledano propada neupotrebljivo dodiru sa svojim lažnim trudnoćama . . Oznake: prosinac |
03.12.2024., utorak
najamnina
.28.4.
. ispruženi dlanovi u kosini jutra smiruju svoje brazde zbrajanjem tragova jučerašnjeg dana ispod spuštenih vjeđa teče film bez naslova u beskonačnoj projekciji slajdova kaplju kruzi po paralelnim oblicima mogućnosti po liniji na usnici bljesku sjaja u očima toplini u stomaku od dodira ovdje se stanuje u čvrstom zdanju povjerenog vremena snom u njemu s geometrijom koju ni pomicanje Zemlje ne može pokolebati iako je tijesno iako lomljivo jedino je ovom umu darovano gravitacijom koja ne poznaje veličine i ne haje za množenje strahova sve izvjesnijeg ishoda nije san nije vremenu život bez svijesti tek smionim pokretom uma plaća se najamnina . . |
01.12.2024., nedjelja
the thought of a bird
.1.7.
. ponedjeljak će dan drugi s Mladom Mjesečinom u rogovima Kentaura nakon grmljavina kad utihnu svi koraci užurbanog dana što donijet će paučina sna? čuješ li već vilinske šapte ispod kože tamo gdje rame liniji vrata se naslanja? ispod ušne resice plesni korak zraka? zaboravi na ranjene slabine pospi ožiljke cimetom i smirnom a burevjesničku suzu na dlanu zaustavi uskoro za let osmijehu ona će pružiti krila kad misao ptice tijelu obujmi svaku stanicu napokon – moći će se (poželi li se kavezu stvarnosti ukloniti rešetke) poteći vodom čuvajući dodire svih onih vrelih trenutaka za buduću zdravicu s kojom sveti i slobodni uzimat ćemo se cjeloviti do sebe samih a preskačući preko svih prijetećih pogleda i prijekora onih koji nas zatočiše napokon – može se budućem vremenu uzvratiti pogled u zrcalu jer raspršit će se zamagljenost sadašnjošću koja sobom preplašena neprestano osvrće se za onom nepokretnom koja vegetira u sjećanju zaboravljalo se da stazu čine koraci što pogledu su uvijek ispred u izazovu dočekivanja domašaja od kamo misao ptice poteći hoće . . |
