gradinar
.
. dane slažeš vojnicima od terakote i zatrpavaš im sve početke gradeći si grudobran sve različito lomom svjetla izravnavaš okomito po jedinoj liniji s uvjetovanim sjenama i gdje si tada ako ne na ravni s njom izjednačen u petlji napušten od svih božanstava čekaš najkraći dan kad elipsa tame svitanjem raspuknut će se po rosi do bose kože nakon što presiječe se pragmatična faza suviše vode mačeve misli usporava refleksno osvrću se unatrag kamenu koji čvrst je orijentir prije izbora nema u tome računice za razum s montiranim križaljkama vrijeme je ugoditi osnovni ton s fraktalima vremena kao što gradinar pamti cvijetu oblik do imena a tek kad uzme boje mirisa sklad u njima gorenja do osjeta kad trenutke brižno spaja plohama volumena moguće je protrnut će od značaja koji nije tek puka potreba svima . . |