.
.
opet
noć je stratište
prekriveno nanosima pijeska
čija zrnatost zaostala je suha na nepcu
tek djelić bez okusa
prizove strahove ispod bljedila
s gomilom nepokretnih leševa
razjapljenih rana
ukočenih gipsanih odljeva lica
i košmar krikova poput sluzave paučine
što ih sve spaja
mislim
to negdje je drugdje
dobro je
nije ovdje, daleko je
a već fotografija je u oku
poput bogomolje u pustinji
pokažu se prašnjave usne
niz koje se iscijedi:
„sve ću vas reći bogu!”
ne mogu pobjeći obilju
kom bih htio
ali ne mogu prešutjeti sram
Zvijezda visoko gore iznad svih nas
i već znao sam
i znam
izgubio sam bitke
ispred prsta na otponcu
ne želim se dodvoravati ravnodušnima
ne mogu dati dah utopljeniku
ne ću kao što se ima
sve dok savjest nema ključ
i luta devetim krugom labirinta
.
.
Post je objavljen 04.12.2023. u 07:04 sati.