vis
.
. dan Mjesečine pojavio se neadresiran odmah shvaćaš netko je zaboravio kamo odredište isporučiti ne otvaraš diskrecija poput lanaca na omotu je sadržaja obazriv gledaš prekoputa Schrodingerovu mačku u paradoksu tamo je i onda nije glas joj se na praznom vrhu repu zamota najednom teškom rukom gurnut u lavljoj si jami naočigled blagdanskog slavlja netko došapne: nemoj! to traje trenutak stiska nisi svjestan kad oduzme se sjaj kad prije i poslije se spoje u jednoj točki što od svega je svakome jednina promijeniš kanal ne želiš preporučeno ne ćeš prisvajanjem još slobodna volja svoj vis ima i onaj tko sklon je usponu nije samo za danas svezan . . |