.
.
u vodi posvuda sivog
od vode zamućenog pogleda
ne vidim nazkanske linije
sugovornika
s vodom nema dodira do misli
riječi se ispaljuju nasumce
i ništa ne pogađaju
a ne može se zaustaviti rječitost
pruženih ruku nikamo
samo se pluta
između redova utopljenika
i poput kletve
ponovo i opet
isti koncept scene se postavlja
nešto se iskrivljeno događa
s gomilama teza sveudilj
bez principa svjetla
nema zaključka
nema se lutanju odrješenja
ništa se ne sastavlja
samo se pluta
dok snaga dopušta
redoslijedom i bez svrhe
jeftino se prepričava san
kad bili smo zagrljena djeca
bez namjere zagrljaja
kad svojim linijama tekli smo
u tečenju svega
s pogledom većim od obzora
do tamo gdje se svjetlo rađa
.
.
Post je objavljen 16.12.2023. u 07:12 sati.