_m
21.12.2023., četvrtak
Psyche
.
. ne smijem reći ništa o vrtlarici ispod vjeđe ne smijem pomišljati sve dok po puti joj prosut zvjezdani prah u pogledu gori ne smijem krenuti dalje posvuda su kao vlati trave rijeke u moru a iznad njih ljestve nepregledne pružene drugoj strani isprepletenoj trnjem ne razumijem zašto opčini sjaj rose ni način kako zraka svjetla gorči u kapi ništa um ne može dohvatiti primaknem li se bliže do linije po kojoj se zora iz tame uspinje već prsti pričaju sami od sebe koju tajnu na dlanovima kriju ali ne smijem reći nikome i ruke ne pokazujem Sunce mi oči teško ranjava a Mjesečina konačno osljepljuje ni iskre dana u noći nema s kojom mogao bi poteći dodir koji oslobađa prokockao sam vrijeme trenutke sretnog vida i ona koja je s golubicama došla odnoseći tamu iz vrta je prhnula ostavivši nepomičan stroj na kiši kako tvorac svrhom ga sačini a živo u njemu upropasti . . |
