Jučer sam sasvim slučajno pregledavajući vijesti na domaćim portalima naišao na ovaj video isječak (radi se o naslovu "Strijelom u čelo usred showa" i nije preporučljivo za gledanje onima slabijeg želuca).

A ovo je tekst izvađen sa bloga gospodina Matije Babića koji je ujedno i urednik dotičnog portala index.hr :

Probao sam utipkati „Gola pička“ u google tražilicu i, naravno, da ljudi ne bi zalutali, tražilica odmah u prvi plan ispljune moj blog. Probajte i vi, drage dame, kada vas šef na poslu ne gleda, utipkati navedeni pojam, čisto da osjetite adrenalin u međunožju dok pišete nešto tako prosto, a znate da bi šef svaki čas mogao naići. Ahhh, sokovi sami naviru, jel da?
Junakinja današnje priče je žena koja dlake uzgaja jedino na glavi. Kako znam? Provjerio.
Dobra je, jebote. Naj je bolja, vjerujte mi na riječ. Nema joj ravne, a ni kose.

EPIZODA 2 : Gola pička

Gola pička je pička umjetnička. Ima i umjetničko ime : Kristina 29. Je, i ja sam mislio kada sam je upoznao da je 29 broj njenih godina, ali morao sam se nekako pomiriti sa činjenicom da je u njenom životu prije mene bio toliki broj muškaraca.
Rekla mi je da ne brinem i da nema šanse da ide preko broja 30, jer upravo sam ja taj koji zadovoljava sve njene potrebe. Jednom je moj profesor latinskog, koji je, vjerovali ili ne, bio pobjednik Kviskoteke `86., rekao da ne vjerujem ženi koja laže. E pa, mislim da ova moja gola pička uopće ne laže. Kada je Mulder toliko vremena mogao iznad svoje postelje držati plakat na kojem je pisalo : „I want to believe“, onda mogu i ja nju držati iznad sebe onako golopičkastu sve dok vjerujem da su njeni orgazmi stvarni.
Ali zašto ja to vama uopće govorim kada mi uopće nije bitno je li doživjela orgazam ili ne. Bitno je da sam ga ja doživio, ae.
Nas dvoje smo po horoskopu inače jako romantične osobe i uvijek pazimo jedno na drugo. Tako prilikom doggiestylea uvijek je dvaput upitam jesam li je prejako potegnuo za kosu, a ona mi uzvrati na način da me prilikom oralnog zadovoljavanja dvaput ne ugrize na isto mjesto.
Ne znam jesam li vam rekao, ali obožavam kada je prilikom seksa moja pička gola, a još mi je draže kada je i njena gola.
Ona voli jestivi gel s okusom ananasa, a ja s okusom jagode. Ta žena je skoro pa savršena, a jedina joj je mana što mi više diže tlak, a manje kurac. Eto, jedino to. Sve ostalo je za lizat prste pičkaste.

Nekoć prije sam lako raspoznavao sve njene putanje do mog bloga, ali nakon što sam joj spomenuo googlarije, počele su njene igrarije. Iz početka bi me ovako pronalazila : „gola ispod stola“, „lola vrišti od bola“, „vlado šola ima veće sise nego barbara nola“…itd., itd.
Ali ipak, na kraju smo se oboje dogovorili neka to bude jedinstven nepromjenjiv prepoznatljivi unos – „gola pička“.
I tako, kad god vidim u googlarijama unos „gola pička“ znam da je ona bila tu i ostavila svoje mirise.
A zamislite, postoji i termin „nasmijana pička“. To je izmislila moja draga, a tu točku izvodi u trenutku kada se sa mora spremamo kući. Ja ležim na plaži i hvatam zadnje zrake sunca, dok ona trči u plićinu mora i radi stoj na rukama. Tada joj iz vode vire samo noge koje raširi, a ja preko njene nasmijane pice gledam užareno sunce kako se spušta u more.
Volim more, sunce i jednu golu nasmijanu picu. Volim, volim, volim.

Evo ga! Konačno ste dočekali i to, dan kada kreće urnebesni cirkus perverznih google unosa čija putanja vodi ravno na moj blog. Zašto? Odgovor je vrlo jednostavan. Nigdje na blogu nećete naići na tako iskrene i dobro raspoređene tekstove o kurčevima, pičkama, govnima i sisama kao kod mene. Iskreno ću vam priznati da me zadnjih mjeseci ništa toliko dobro nije nasmijalo kao ti smotani google perverzni unosi.
Nekima je dovoljno postaviti taj alat sa strane na blog da monitorira i usput hvata u klopku svakakve čudake, ali meni ne, jer ću se potruditi više nego ikoji bloger na kugli zemaljskoj da te perverzne kreature ponovno navučem na svoj blog. Kako? Tako što ću najzanimljivije unose obrađivati u epizodama koje će nositi naslove po pojedinom unosu. Pokušati ću donekle dosegnuti psihološke profile tih osoba, te im dati povod da, poput ubojica koji se vraćaju na mjesto zločina, opet kroče na moje tlo i doista shvate zašto su bili zločesti i upisivali takve gnjusne (b`stardovske) pojmove.

EPIZODA 1 : Kako poševiti susjedovu kćer?

Mirko P., godina 46, moreplovac. Sjedi u dnevnom boravku u svojoj fotelji, drži kist u ruci i lakira svoju Sony kameru od šperploče koju su mu prije par godina podvalili trgovački putnici u jednoj kenijskoj luci. Ali zato je dobio originalnu kutiju u kojoj je garancija, lažna, koju, isto tako, uredno održava i čisti od nakupina prašine svaki put kada se vrati s oceanskih prostanstava.
Žena ga baš i ne podnosi u zadnje vrijeme. Pitanje je kada je sve to uopće počelo. U biti, zna on to dobro. Kao dnevni anestetik koristi Sport Klub na MaxTv-u koji kombinira sa limenkama Becksa kojih uvijek ima u zavidnim količinama u frižideru. No, čak mu pomalo i taj program ide na neku stvar jer nisu komentatori kao nekad, poput njegovog imenjaka Kamenjaševića.
Zato mu se često dogodi da ugasi tv i odluta mislima sa limenkom piva u ruci. Osim što mu supruga ne daje u zadnje vrijeme, pogađa ga što je njegova maloljetna kćer od njega tražila pare za estetsku operaciju grudi. Skužio je i zašto. Često je viđa sa susjedovom kćeri koja ima zavidnu veličinu grudi za svoje godine. To je, valjda, naslijedila od majke - žene zbog koje njegov susjed više ne razgovara sa njim nakon što ih je zatekao zajedno u krevetu prije petnaestak godina. U to vrijeme susjedova kćer je imala negdje dvije godine, pa se čovjek nije dvoumio da dio ušteđevine, koju je čuvao za školovanje kćeri, uloži upravo u DNA analizu kako bi potvrdio je li on zapravo namagarčeni otac ili, što je još gore, magare koje izigrava ulogu oca. Mirko ja za svaki slučaj tih dana pobjegao na brod, a laknulo mu je nakon što su rezultati testa pokazali da on ipak nije otac tog djeteta.
Danas, dok gleda kroz prozor u obješene grudi žene koju je pritiskao prije skoro dva desetljeća, kod njega se javlja psihološki fenomen funkcionalne autonomije motiva. Manifestira se tako da u ponašanju određene jedinke tijekom čestog ponavljanja zadovoljenja primarne potrebe pomoću sekundarnog motiva dolazi do osamostaljenja, autonomije tog sekundarnog motiva koji prestaje biti samo sredstvo zadovoljenja neke fiziološke potrebe koja zahtijeva zadovoljenje. Za zadovoljenje fiziološke potrebe gladi kod malog djeteta, pojavljivanje majke je sekundarna potreba koja dovodi do zadovoljenja primarne.
U ovom slučaju Mirko je dijete, susjeda obješenih grudi je majka, a njena propupala kćer je mlijeko, tako svježe i prirodno.
I zato, svima nama nameće se pitanje danas, u ovaj kišni božji dan, trebamo li gospodina Mirka udaljiti od njegovog po-tko-zna-kojeg pokušaja socijalizacije samo zato što je sjeo pred svoje računalo i utipkao u tražilicu "kako poševiti susjedovu kćer". Znam, vama je ovo sve skupa poprilično smiješno, ali budimo jednom ljudi, i prije nego što bacimo kamen, pomozimo čovjeku da pronađe način kako da poševi susjedovu kćer.

O bože, da mi je ubost jedan duži post. Ali nemam vremena, pa ću jedan kraći. Ionako nisam na plaći. To nekako moj je nivo, a i buraz me gnjavi da idemo u devet na pivo.

Znam, većina vas, koji me povremeno čitate, me se srami jer znate da sam u dubini duše dobar čovjek, ali ne možete si dozvoliti taj luksuz i nekome me preporučiti za ugodno čitanje uz popodnevnu kavu ako vam npr. napišem da mi se kurac sve više diže što su veće vrućine. Zato sam kuru odlučio nazvati Crobex, samo ne znam dokle će tako.

Maloprije sam bio kod krštene kume. Peti kat pješke, nema klime. Stan pun pobožnih kipića i krunica. Već me neko vrijeme gnjavi da joj namjestim drugi program jer se promijenila frekvencija prošli mjesec, a ona bila kod rodbine u Zagorju neko vrijeme, pa nije imala pojma. Već je pet puta dolazila kod mene i svaki put bi trubila po dva sata o tom drugom programu i kako voli gledati nogomet. Razumijem je. Nogomet je sve što joj je ostalo u životu. Tužna priča. Namjestio sam joj drugi program na broju dva i memorirao ga. Televizor je Quadro. Smeće. Jedino gore smeće od Quadra je Vivax. Natočila mi je u čašu hladni Sprite i rekla da sam pravi momak i da joj je baš drago što je mene zvala, a ne nekog tamo...nekog.
Obećala mi je i tortu kada se budem ženio. Nadam se da joj prije tog trenutka nitko neće reći za moj blog i za...

Izašao sam na balkon kako bih uhvatio povjetarac u kosi. Neke djevojke u kratkim suknjicama šetale su ulicom, vjerojatno su se vraćale sa mora. Crobex je i dalje bio u laganom rastu.

Ej, moram ići. Evo buraza. Točan je ko švajcarac!

Brodovi moji lete
baš sam sretan što sam dijete
susjed bijesan poput bika
pun mu balkon Titanika.

Avioni moji plove
tata me na raport zove
pobunila se izgleda ulica cijela
zbog mene na prozore stavljaju raspela.

Telefoni bruje moji
halo centrala? daj me spoji
neka netko kaže što mi je u glavi
ako ne znate vi, zvat ću telefon plavi!

(Marchelinin post izazvao je kaos. Nakon ovog stihovlja sklanjam se u Laos!)

Ništa se posebno ne događa ovaj tjedan osim što su uobičajeno žuto nebo prekrili prijeteći crveni oblaci. Kada se vjetar stiša i utihnu ptice, plastični penisi pljušte posvuda. Mrzovoljne kućanice izlaze na ulice i otvaraju kurcobrane kojima je prodaja u proteklom periodu naglo porasla, te rukama grabe tek prizemljena umjetna nebeska spolovila u velike plastične vrećice, u svaku po sto komada. Zašto ih skupljaju? Vlada nudi kunu po komadu, pa ti sadi paprike ako si budala.

Do prije koji dan imao sam dva kućna ljubimca; mačka Šukija, te surog orla Perikla. Šukiju sam dao ime po našem poznatom nogometašu, jer bi uvijek izletio iz kuće kada bi čuo ekipu na malonogometnom igralištu u blizini, pa bi uletio na teren i ganjao loptu skupa sa njima. Nažalost, prošli tjedan našao se na krivom mjestu u krivo vrijeme kada su budaletine iz susjedstva donijeli malo težu loptu „medicinku“ koja ga je doslovno prilijepila za stativu gola i ostavila veliku čupavu crvenu mrlju. Svjedoci kažu kako je poginuo hrabro u želji da ne primi gol. Ako mačke imaju devet života, Šuki ih je definitivno potrošio sve odjedanput.
Periklo je više bio ubojit za druge nego za sebe i bio je privremeni stanovnik mog doma, nešto kao prisilno vlastito posjedovanje pernatog stvorenja s predumišljajem. Ta ptičurina je u biti zaštićena ptičja vrsta…bila. Službena zaštita istekla mu je onog trenutka kada je uletio u sobu na Manuelina leđa dok se ta najvještija kaubojka divljeg zapada na meni izvijala, grickala mi uho u koje je izgovarala prostote, pa se smijala. Uspio sam ga skinuti sa nje nekakvim šlampavim improviziranim karate potezom tako da je do kuhinje bježao na dvije noge, a djelovao je kao da pleše japanski ples vrapca. Tada sam u ruke uzeo vrlo kvalitetnu titanium tavu…
Par dana kasnije vodio sam Božidara, čovjeka koji mi je Perikla dao na čuvanje, u ornitološki muzej na prepoznavanje. Malo je nedostajalo da ga ne prepozna. Otišao je kući vidno potresen. Više ne razgovara sa mnom. Manuela mi se isto više ne javlja.

„A zamislite samo, ovaj Periklo nije odapeo od kuge“ – rekoh starijoj gospođi koja se gurkala pored mene kako bi izborila što bolju poziciju za promatranje preparirane ptičurine

„Mislite?“

„Znam.“

--------------------------------------------------

Amerikanizirao sam se u posljednjih godinu dana. Živim ubrzanije i stresnije. Zato jednom tjedno idem na seansu kod lokalne psihijatrice. Poslije svake te seanse nađem se sa Đrkom na piću kako bi me izliječio od stresa nastalog seansiranjem.

„Pa dobro čovječe, zašto ne ideš u crkvu tražit unutarnji mir, a ne tamo kod neke štreberke sa cvikerama ko Soprano? – nije se mogao načuditi Đrk

„Pravo da ti kažem i hoću. Nisam pretjerano zadovoljan njenim angažmanom. Cijelo vrijeme pušta me da pričam, a na kraju svoj zaključak temelji na novim tabletama koje su se pojavile na tržištu. A ne, neće to u moj organizam.“ – rekoh

„Eno je, majke mi!“ – Đrk će i upire prstom na jednu plavušu u crvenom ogrtaču zavezanom oko vrata, dok joj se na modroj majici isticao naopaki znak S.

„Pa to je ona luđakinja! Nakon prošle seanse svratio sam do prvog kioska sa fast foodom i kupio hot-dog. I baš kada sam se spremao zagristi, ona je dotrčala, zgrabila mi ga iz ruke i pobjegla u nepoznatom smjeru.“

„Što misliš, tko je sad žrtva“ – Đrk će

„Mogla bi bit ona gojazna. U nju gleda. Čini mi se da plaća. Je, eno je uzima hamburger u ruke. Opaaaaa! Bravo mala! Bježi! Ne okreći se! Bjeeeeži!!!

Djevojka sa plaštom otima hamburger gojaznoj ženi koja vrišti kao da sutra ne postoji, te sjeda na skuter koji je ostavila iza ugla i bježi niz ulicu u sigurnija asfaltna prostranstva.

„Ček Đrk, a odakle je ti znaš?“ – upitao sam

„Pa, slična koreografija. Samo što se scena odvijala u supermarketu. Žena ispred mene imala je punu košaru suhomesnatih proizvoda. Ova sa ogrtačem niotkud se pojavila, zgrabila košaru i istrčala iz trgovine, te isula sadržaj košare u najbliži kontejner.“

„Niotkud se pojavila? Onda vjerojatno nije nosila taj ogrtač na sebi dok je ulazila u trgovinu. Kladim se da se presvuče na mjestu zločina.“ – kontemplirao sam naglas

„Sto posto.“ – potvrdio je Đrk

„Ej, vidio sam Blekija maloprije. Pozdravio te.“ – rekoh

„Ma, pusti Blekija. Izgorio je.“

„Sa njim je bio i Đole.“

„Taj je još više izgorio nego Bleki. Izbjegavaj obojicu.“ – predložio je

U taj tren naišao je Duško zvani Dule, lokalni glazbenik u padu i mahnuo mi.

„Ej, Dule! Aj vamo s nama popij piće.“ – rekoh

„Nemam vremena ekipa. Stvarno žurim. Drugi put. Ne ljutite se?“

„Što bi se ljutili burazeru. Uživaj, vidimo se.“ – uzvratio mu je Đrk

Nakon što se Dule udaljio…

„Kako izgori čovjek, a?“ – rekoh

„Meni se čini ok.“ – Đrk će

„Nisam mislio mentalno. Ima neke opekline po vratu.“

„A to, da. Malo je pretjerao dok se igrao sa benzinom i šibicama.“

--------------------------------------------------

Nisam išao na iduću seansu kod psihijatrice, već sam poslušao Đrka i otišao u crkvu. Misa je bila poprilično dosadna do onoga trenutka kada smo svi kleknuli i gledali jedni drugima u guzice, a svećenik je izgovarao :

„Uzmite i jedite od ovoga svi….eheeej, ostavi tooooo!!!“

Tada sam podigao pogled i ugledao plavokosu djevojku sa crvenim ogrtačem kako trči kroz crkvu sa ukradenom hostijom u ruci. Prvi sam potrčao za njom. Probao sam je sustići derivirajući put preko jedne ograde, ali u letu sam zapeo nogom, te poljubio ogradu bradom, a onda sam udario glavom u zidić ispod, da bi naposljetku imao slobodni pad sa visine od dva metra ispod zidića koliko sam dug i širok.
Dok sam gubio svijest čuo sam razjarenu rulju kako dolazi. Svećenik je kleknuo pored mene i čuo sam ga kako govori da ne brinem, da će me osvetiti.

Sljedeće jutro probudio sam se u bolnici i ugledao nju, samo što je ovaj put bila prerušena u medicinsku sestru.

„Ali ti…“

„Ššššš, tiše. Ne govori. Štedi snagu.“ – izgovarala je tiho dok mi je davala injekciju u ruku

Otkočila je nogom krevet i počela ga gurati.

„Gdje idemo sestro?“

„U salu za previjanje.“ – odgovorila je

U tom trenutku sam zaspao. Probudila me kada smo već bili u sali. Ovaj put je imala standardni crveni ogrtač na sebi i modru majicu sa izvrnutim slovom S.

„Hej, zašto nosiš te gluposti na sebi i zašto kradeš ljudima hranu?“ – upitao sam

„Znala sam da ćeš me smatrati luđakinjom, ali nisam takva. Ovo sve što radim u slobodno vrijeme je art projekt jednog mog prijatelja koji me nagovorio na to.“ – rekla je

„Ček, to nije izvrnuto slovo S?!“ – buncao sam kako mi se vid izoštravao, te kako je ona prilazila sve bliže

„Ma ne! Ovo je totalno izvrnuti Srnin dres. Duja.“ – rekla je nasmiješivši se, te ga je skinula kako bi mi dokazala da je riječ baš o tom dresu

Ispod majice nije nosila grudnjak. Imala je lijepe male sise, ma ne znam, ruka mi je sama poletila.

„Duja?“ – upitao sam

Instinktivno mi je odvalila šamarčinu. Tako mi i treba kada ne znam sa ženama. Ili možda ipak znam? Ne znam ni sam.

Danas je u metropoli svirka na kojem nastupa moja, slobodno mogu reći bez grižnje savjesti :)), prijateljica zvonkog imena - Zvonka. Sa njom će nastupiti poznato ime domaće indie scene Marshmallow, a detalje o koncertu i gdje će se odigrati večeras saznajte ovdje.

Da previše ne filozofiram, ljudi, čitajte njen blog i slušajte taj baršunasti glas koji me od samih početaka asocirao ne meni dragu Aimee Mann. Mnogi će reći da tu nema neke velike sličnosti, ali bolje da me ne pitate kako sam sve to povezao.

Eto tako, dođite. Možda ta žena nikada neće napuniti zagrebačku arenu, ali vjerujte mi na riječ, malo izgledom podsjeća na Brenu.

evo i neki video iz briljantina o dvoje nadolazećih glazbenika prenešen sa njenog bloga...

Večeras sam gledao neki film sa Clint Eastwoodom i Charlie Sheenom. Obojica su mnogo trčali i pucali. Tu i tamo nešto bi i tucali. Znam da je većini vas Charlie mnogo smiješan glumac, ali ja ga doživljavam drugačije od 2005. kada postoji osnovana sumnja da ima umiješane prste u smrt moje omiljene porno starlete Chloe Jones, od koje su u Americi jedino bile poznatije Jenna Jameson i Tera Patrick u posljednje vrijeme.
Šuška se da je Charlie poznatoj starleti platio 15000 dolara za jedan obični blowjob početkom 2005. Što, mislite da je on lud? A da vidite samo kakva je usta ta žena imala. Znam, ne gledate porno filmove i gade vam se moje asocijacije. Potpuno vas razumijem.
Uglavnom, žena je nedugo nakon druženja sa našim zlatnim dečkom Charlijem odlučila National Enquireru prodati priču, te je među slavnim osobama koje je opsluživala navela gospodina Sheena. Tri mjeseca kasnije umrla je jer je bila ovisnica o otklanjaču boli - Vicodinu, kojeg je navodno često kombinirala sa većim dozama alkohola. A možda joj je ipak netko pomogao da zauvijek zaspi kao što su pomagali Marylin, Janis, Jimmyju & Jimu.
A David Carradine? Ne, njemu nitko ni u čemu nije pomagao. Previše se ufurao u jedan lik iz filma Ken Park.

Ima ta jedna seksi mačka na koju uvijek naletim u trgovini za vrijeme marende. Svaki dan kupi samo jednu bananu, nabaci neki tajanstveni kes, te se išeta sa njom poput Prljavog Harryja sa najmoćnijim oružjem na svijetu.
Malo sam je kopirao u zadnje vrijeme, priznajem. U prvu ruku kupio sam odmah dvije kile da ne zafali, i znate što, moram vam priznati da se više smijem, a i bolje pamtim. Čak me i noge u ovim visokim potpeticama manje bole.

Btw, dozvolite mi da se predstavim...

Ich bin Bruno.

U ovoj pjesmi ženski vokal pripada bivšoj porno glumici Traci Lords...

Draga moja stalno mota se po veceju
na red mogu doći samo krišom noću
u pomoć možda zovnem Sjevernu Koreju
majkemi i hoću!

Ko Baltazar šetuckam, tražim ideju
stvarno želim vratiti gdje treba čvrstoću
u krevetu digla zid ko da imam gonoreju
o, jebem ti samoću!

A vjerujte mi nekad nije bilo tako
ispod tuša namjerno gladila bi sise
uvijek kad na školjci ja sam nježno kako
rekla bi : dragi, jebe mi se.

To su bili dani ponosa i slave
živjeli smo strasno ko rokeri na bini
na centrifugu slali misli bi iz glave
a onda bi se prašili na našoj veš mašini.

Neki dan je rekla da želi nove pločice
što ih je vidjela u reklami na teveju
popio sam tucet tableta iz bočice
i nastavio maštati o našim danima u veceju.