Danas sam totalno nafixan pogrešnim osjećajima. bojim se išta reći jer znam da su vanzemaljci uključili (baš danas) čip implementiran u mojoj glavi da izokreće riječi i mijenja im smisao.
Ne želim povrijedit neke drage osobe.......zato šutim.
Šutim, jedem, spavam......kupam se......i opet, šutim.
Cvrčci su prestali cvrčat od moje šutnje.
Niti more mi nije htjelo pružit valove koje volim. I ono je šutjelo.
A ja, uživao sam u debljini hlada.........i pitao se koliko crnac može pocrnit.

I hodao sam tom plažom sa perajama na nogama. Nije bilo ni malo lako (jebeš plažu dugu 5000km).Onda sam preplivao neku veliku rijeku (La Coste mi pojeo vodiča), i stigao sam u neku zabit...sam. Rekoše mi da se zove Kenija.
I lijepo me primio plemenski poglavica sela Nketombe-a. Sjedili smo, pušili shit i šutili.........razgovarali smo mislima. Onda je došao mali crnac i sjeo do nas. Stalno je nešto baljezgao dok smo ja i poglavica i dalje sjedili, šutili i šuteći razgovarali. I tako smo se najednom smijali ja, poglavica i mali crnac (kojeg smo kasnije pojeli).
Poglavica je znao zašto sam tu.........da sam baš ja onaj odabrani koji će ubit lava koji spava.......i da ću baš ja skinuti prokletstvo sa njihova sela.
Brrrrrrrrrrrraaaaaaaaarhhhhhhhh........odjekivalo je selom, i svi su se bojali (to sam ja popio Fantu).
Krenuo sam dalje ljut i nabrijan.(Poglavica mi obećao 10 najljepših žena u selu).
I pičim ja po onom zvizdanu i dođem do zebre. Pogledam lijevo, pa desno i krenem dalje......kad naleti gepard na motoru (i to bez kacige).
Izvukao sam se u zadnji čas (sreća da se zebra izmakla pa je prešao ravno preko nje).
Malo dalje iz jednog grma iskoči kobra naočarka i ravno na mene.
Nisam imao izbora......zadao sam joj jedan low-kick iza vrata.
Ona je odletila na jednu stranu, a naoćale na drugu.
Sagnuo sam se i uzeo naoćale. Ipak je teško hodati i gledati prema suncu.
I svi su me se bojali osim njega. Koga? Pa lava koji spava.
A zašto me se nije bojao? Zato jer spava.
Našao sam ga ispod jednog stoljetnog stabla......spavao je.
Ali kako sad da ga probudim? Znam.
Šapnuo sam mu na uho da ga ženka vara sa nosorogom.
Skočio je ko antilopa. Zjenice su mu bile raširene, a kapilare samo što nisu prsnule.
Gledao me ravno u oči, a ja podigoh ruke i rekoh : "Lave, .....čujemo li se??"
A on se samo složio na pod i ništa nije rekao. Složilo se i stoljetno stablo i okolno raslinje.
Konstatirao sam smrt izazvanu infarktnim stanjem.
Nekako sam na jedvite jade dovukao lava u selo. Svi su bili sretni i uzbuđeni, a najviše ja jer sam dobio 10 najljepših žena u selu.
Poslije su me prozvali "Onaj koji je ubio lava koji spava"

THE END

Vozio sam prema moru 120 na sat. Nisam bio pijan nit napuuuuuušen...
hahahaha.......

I ležao sam na vodi u najdražoj uvali. Gledao sam jučerašnje ostatke kulturne baštine hercegovaca po plaži......
Onda sam malo gledao nebo i prozirne oblačiće koji pričaju svoju priču.
Zamišljao sam da sam sretan. (čitaj - producent porno filmova)

A još jutros me zvao Gandolf - tako ja zovem jednog starkelju što drži privatno prodavnicu namirnica (piva i ostalo)
Reče da mu kasa ne štima......a ja rekoh :"eto me odma, drž se"
I nastavim pit kavu.......došao sam nakon 45min.
On se doslovno držao pulta i buljio u ekran kase. Prošao sam okolo da vidim šta je to mistično sa druge strane.
Da, bio je crni ekran sa bijelom porukom "...to continue PRESS F1"
Pitah ga :"jel, gospodine Ivane, znate vi išta engleskoga??", a on će : "of skroz"
"Pa dobro onda...." - rekoh "....šta znači PRESS?"
"Novine.....neš ti engleskog"
"A ono F1??"
"Pa Formula 1....bem te glupa" - reče on
"Pa.....dobro si ti to naučio, zato ti kasa i ne radi"
"Nisam ja kriv........nit čitam novine, nit pratim Formulu 1"
"Ok, aj sad stisni na Formulu 1" - rekoh

I tako je Gandolf ušao u legendu......

Stavljate li točku na sve što prolazite u životu?
Ako niste, imate li dojam da se sve vrti u krug??
I kakve to ima veze sa mojim čitanjem novina počevši od zadnje stranice? (ne znam zašto ih uopće čitam)
I uvijek pročitam crnu kroniku jer, kako moj frend kaže, ljudi vole čitat, slušat i gledat tuđe nesreće. Bolesno zar ne?
I pročitam kako je u novozelandskim vodama morski pas usmrtio sedmogodišnju djevojčicu.
Što je ona mislila toga dana? Je li bila sretna do tog kobnog trenutka?
Je li uopće ikada uspjela staviti točku na nešto u životu?
Sreća u našim vodama nema bijelih psina.
A šta ako jedan ipak zaluta i pronađe baš mene??

(ovo je posveta Ranku Marinkoviću i njegovom Melkioru Tresiću koji je uspio izbjeći metak proizveden u tvornici u Essenu upravo za njega)

Ove riječi idu mojoj srodnoj duši.......

Ti, uzela si papir i pribor za crtanje i satima tražila inspiraciju za nešto da prekrije bjelilo površine. Nisi znala je li sunce izašlo na istoku ili zapadu i koje je boje. Jesi li zatvorila oči?? Boje su tada drugačije. Jesi li vidila mene?

Ja sam zatvorio oči......

.......i ušao u svijet gdje nema chata ni blogova......samo sunce, more, ti i ja i taj dan što nas spaja i taj jebeno jednostavan trenutak u kojem uživamo.

Sve je super......ne daj da nam se oči otvore.

Tvoj list papira te treba da opet slikaš i smiješ se kao što se smiješ sada kada čitaš ove riječi.

I nećeš više sanjati ljude bez boje,okusa i mirisa.

Da da......dobro ste čuli.......380km glamuroznog asfalta, čelika, betona i tko zna još čega. Čeka nas spektakularno otvaranje autoceste ZG-ST uz nastupe šačice jada hrvatske glamurozne glazbene scene.
S obzirom kakve će bit cijene pristojbi bojim se da će taj isti asfalt bit još dugo tamnije boje osim ako se pregenijalni hrvatski organizatori ne dosjete pa organiziraju na toj istoj autocesti glamuroznu utrku formule 1 koja bi bila posebna po tome što ima samo jedan krug i to od Zagreba do Splita i nazad.
Koliki su samo novci utrošeni u izgradnju.......a vratimo se barem 40 god. unatrag kada su mladići (čak i djevojke) kretali u dobrotvorne (sa uperenim puškama u čelo) akcije izgradnje tadašnje autoceste Bratstva i jedinstva od Zagreba do Beograda. Bilo je puno druženja i puno se djece napravilo na tim radnim akcijama.......skoro kao i na Woodstock-u.....i nitko se nije bunio.
Uf......ne znam šta mi je........danas sam u nekom partizanskom điru.....loool......dan je antifašističke borbe....jebga.
Priznajem......bio sam pionir i nosio sam zastavu crven, bijeli plavi sa petokrakom na primanje u pionire. Od svih jebenih mulaca u školi izaberu baš mene. U prvi tren sam odbio, al me moja drugarica (1.-4 .razreda) uvjerila da to činim za Tita i domovinu. Učinio sam to mada mi se Tito (onako na slikama) činio jako sumnjiv čovjek. Nisam ga volio majkemi.
Moj stari je tada predavao u osnovnoj matematiku i baš nekako u to partijsko vrijeme imao je zanimljivu anegdotu.
Naime, u suradnji sa školskim majstorom trebao je napravit čeličnu konstrukciju kocke koja bi bila pričvršćena u kut učionice. Kada je kocka napravljena, moj stari je izmjerio na svakoj bridi 10 jednakih dijelova i obojao bridove u crveno-bijelom tonu da bi dočarao podjelu u decimetrima. Međutim to je jednog njegovog kolegu asociralo na ideje nekog hrvatskog pokreta koji je utemeljen na datum 10.4. početkom drugog svjetskog rata, pa je moj stari morao prisilom na razgovor sa direktorom škole jer je bio politički sumnjiva osoba. Iz partije ga nisu mogli izbacit jer tamo nije ni bio. Možda je pomoglo što je moj dida bio dobar partizan.
No, ostavimo sada to.......idem malo gledat Bulajićev film Bitka na Neretvi gdje Orson Welles glumi četničkog vojvodu, a Yul Brynner pravog partizančinu.....

Do slijedećeg posta.....drugovi ostajte mi dobro :))

Nije lako bit serviser računala. Danas je bio jeben dan....

No, sinoć je bila malo opuštenija atmosfera......
Okupila se nas trojica članova benda koji se raspao prije nego se i oformio .Susret je bio kod pjevača Igora (epileptičar). Naime, najsporiji čovjek na planeti (bubnjar benda) kojeg zovemo još i Speedy, a pravo ime mu je Josip(shizofrenik) izrazio je želju da bi pogledao neke kultne spotove Radiohead-a koje nikad u životu nije vidio. Treći član, tj. ja (moja faca - potencijalni masovni ubojica mekog srca i usputni basist) kasnio je punih pola sata jer mu je netko ukrao drugu polovicu sata.
Igor ima strašan razglas doma tako da je bio dojam kao da smo na koncertu. Ah......te 90-te.
Street Spirit, Just, Karma police........aaaaaaaa........
Kasnije smo povodom ponovnog okupljanja Floyd-a pogledali Londonski koncert Davida Gilmoura i guštali ka prasad.
A onda........set spotova Massive Attack.....ej čovječe......previše.
E, sad smo bili pomalo u depresiji, pa smo cugnuli koju i uključili satelitsku i slušali na radiju srbadiju i sandžaklijsku mjuzu....haha
Koja fora......još imam grčeve u stomaku.....zamisli - RADIO BISER....tako se zove postaja.
Kasnije nam i to dopizdilo pa smo izašli van sa teleskopom do željeznice i gledali zvijezde (prvih 5 minuta). Kasnije to prelazi u opkladu tko će najbolje fokusurat žensko dupe.
Eto......sasvim obično veče.

Just another manic monday.......
I tako ja i kolega jutros sjednemo u citroen berlingo i poslom u selendru zvanu Ploče na montiranje kompjutera ili ti ga po novorvacki - računala. A bilo je vruće......zamrzlo na 30°C. I uletimo mi u neku uličicu što vodi uzbrdo (našli smo idealan shortcut, tj. derivirali smo put). Međutim, negdje na pola te uzbrdice izleti pred nas neka spodoba u vidu nekakvog zaštitara (zvučao je poput Soba pred parenje). Rekoh ja kolegi..."daj da vidimo šta mu je......smanji mjuzu..."
I tako otvorim ja prozor sa moje strane u smjeru kazaljke na zidu...i čekam da gorštak nešto prozbori, a on će....."aloooooo, znate vi da idete jednosmjernom ulicom?!"
A ja mu na to......"strašna ti ulica.....ne bi ti se sa njom vraćao ni da mi platiš".....i zatvorim prozor, a prika na gas.
Njegovo majmunsko lice bivalo je sve manje u retrovizoru, a pokreti su mu bili raperski......nešto u stilu 50cent-a.
I tako stadosmo malo uz put do Inine benzinske crpke stare ko biblija.Prika sebi uzeo Jana vodicu jer je travar, a ja Fantu od naranče jer mi jetra ionako otišla. Gledali smo jebozovne curice kako jebozovno šporkavaju vjetrobransko staklo......Mišo Kovač je svirao na radiju. Bili smo sretni.
I taman kad se vratim doma pomislim kako ću na more skvasit dupe, i onda se sjetim da imam dogovor za sređivanje auta. Faq.....registracija mi istječe 25. Moram prominit ulje i ostale sitne pizdarije. I onda se navukoše neki oblaci......tell me why I don`t like mondays.

Da, kao što vidite.......otvaram novo vječno pitanje. Ne tražite odgovor.Može vas progutati dan.......onaj isti dan plav kao crno more.
Pogledajte moj logo i sve te silne novčanice koje putuju u nebo....da....nebo, plavo i čisto. I pitam se tko je ubio moje novčanice??
Ja........valjda. U qrac.....opet sam u gadnom minusu na banci.
Uf, što je vruće bilo danas......dođe mi da se zapitam : "Jel nebo plavo ili da??"

Evo.......konačno da i ja prozborim koju riječ na novootvorenom blogu. E, pa naravno, prva posveta ide bendu koji je spasio rock u zadnje vrijeme i po kojima moj nick nosi ime.
Iako slušam sve i svašta (pretežno britansku glazbu) moju pažnju posljednjih godina zaokupio je jedan mladi karizmatični bend iz New Yorka - The Strokes.
Krajem 90-tih u New Yorku okuplja se skupina mladih entuzijasta.
Predvodi ih pjevač i textopisac Julian Casablancas. Uz njega su gitarsti Nick Valensi & Albert Hammond Jr., te bubnjar Fabrizio Moretti i basist (moj najdraži instrument) Nikolai Fraiture.
Utjecaj na njihovu glazbu najviše su imala 2 smjera u rock glazbi i to :
Garage rock revival - koji nastaje sredinom 80-tih u cilju oživljavanja garažnog rocka 60-tih sa primjesama rockabilly-ja i
Indie - koji je izvedenica od riječi independent, a upravo cilja na neovisnost glazbe tj. izvođači tog žanra nikada nisu ciljali na neki mainstream, te su snimali za manje poznate etikete. Indie bendovi potječu upravo iz američkog undergrounda & alternativnog rocka 80-tih.Najpoznatiji među njima bili su Pixies, Sonic Youth, te Jesus & Mary Chain, a u zadnje vrijeme tu su nenadmašni Pavement, Yo la tengo i....Mercury Rev (Mercury Rev-Deserter`s songs.....još uvijek najdraži album u mom životu).
Strokesi sami izjavljuju da su ih od izvođača najviše inspirirali Buddy Holly, John Lennon, a naročito Velvet Underground.
Značajniji pomak postižu kada njihov demo singl od 3 stvari nazvan Modern age 2001.god. protutnja V.Britanijom i ostavi sve bez daha.
Iste godine izlazi njihov prvi studijski album Is this it?, dok drugi (jednako dobar) izlazi 2003. pod nazivom Room on fire
Treći studijski album očekuje se u siječnju 2006.
I dok ih jedni hvale, drugi (vječne cjepidlake) ljubomorno pljuju po njima gurajući ih u sferu mainstream-a.
Ali nije važno.....samo da nastave "peglat" kao do sada.