Ove riječi idu mojoj srodnoj duši.......
Ti, uzela si papir i pribor za crtanje i satima tražila inspiraciju za nešto da prekrije bjelilo površine. Nisi znala je li sunce izašlo na istoku ili zapadu i koje je boje. Jesi li zatvorila oči?? Boje su tada drugačije. Jesi li vidila mene?
Ja sam zatvorio oči......
.......i ušao u svijet gdje nema chata ni blogova......samo sunce, more, ti i ja i taj dan što nas spaja i taj jebeno jednostavan trenutak u kojem uživamo.
Sve je super......ne daj da nam se oči otvore.
Tvoj list papira te treba da opet slikaš i smiješ se kao što se smiješ sada kada čitaš ove riječi.
I nećeš više sanjati ljude bez boje,okusa i mirisa.
Post je objavljen 24.06.2005. u 19:18 sati.