Danas sam totalno nafixan pogrešnim osjećajima. bojim se išta reći jer znam da su vanzemaljci uključili (baš danas) čip implementiran u mojoj glavi da izokreće riječi i mijenja im smisao.
Ne želim povrijedit neke drage osobe.......zato šutim.
Šutim, jedem, spavam......kupam se......i opet, šutim.
Cvrčci su prestali cvrčat od moje šutnje.
Niti more mi nije htjelo pružit valove koje volim. I ono je šutjelo.
A ja, uživao sam u debljini hlada.........i pitao se koliko crnac može pocrnit.
I hodao sam tom plažom sa perajama na nogama. Nije bilo ni malo lako (jebeš plažu dugu 5000km).Onda sam preplivao neku veliku rijeku (La Coste mi pojeo vodiča), i stigao sam u neku zabit...sam. Rekoše mi da se zove Kenija.
I lijepo me primio plemenski poglavica sela Nketombe-a. Sjedili smo, pušili shit i šutili.........razgovarali smo mislima. Onda je došao mali crnac i sjeo do nas. Stalno je nešto baljezgao dok smo ja i poglavica i dalje sjedili, šutili i šuteći razgovarali. I tako smo se najednom smijali ja, poglavica i mali crnac (kojeg smo kasnije pojeli).
Poglavica je znao zašto sam tu.........da sam baš ja onaj odabrani koji će ubit lava koji spava.......i da ću baš ja skinuti prokletstvo sa njihova sela.
Brrrrrrrrrrrraaaaaaaaarhhhhhhhh........odjekivalo je selom, i svi su se bojali (to sam ja popio Fantu).
Krenuo sam dalje ljut i nabrijan.(Poglavica mi obećao 10 najljepših žena u selu).
I pičim ja po onom zvizdanu i dođem do zebre. Pogledam lijevo, pa desno i krenem dalje......kad naleti gepard na motoru (i to bez kacige).
Izvukao sam se u zadnji čas (sreća da se zebra izmakla pa je prešao ravno preko nje).
Malo dalje iz jednog grma iskoči kobra naočarka i ravno na mene.
Nisam imao izbora......zadao sam joj jedan low-kick iza vrata.
Ona je odletila na jednu stranu, a naoćale na drugu.
Sagnuo sam se i uzeo naoćale. Ipak je teško hodati i gledati prema suncu.
I svi su me se bojali osim njega. Koga? Pa lava koji spava.
A zašto me se nije bojao? Zato jer spava.
Našao sam ga ispod jednog stoljetnog stabla......spavao je.
Ali kako sad da ga probudim? Znam.
Šapnuo sam mu na uho da ga ženka vara sa nosorogom.
Skočio je ko antilopa. Zjenice su mu bile raširene, a kapilare samo što nisu prsnule.
Gledao me ravno u oči, a ja podigoh ruke i rekoh : "Lave, .....čujemo li se??"
A on se samo složio na pod i ništa nije rekao. Složilo se i stoljetno stablo i okolno raslinje.
Konstatirao sam smrt izazvanu infarktnim stanjem.
Nekako sam na jedvite jade dovukao lava u selo. Svi su bili sretni i uzbuđeni, a najviše ja jer sam dobio 10 najljepših žena u selu.
Poslije su me prozvali "Onaj koji je ubio lava koji spava"
THE END
Post je objavljen 30.06.2005. u 22:11 sati.