MALI SUNCOKRET
30.08.2012., četvrtak
BLUE MOONSutra će se po drugi put u ovom kalendarskom mjesecu pojaviti pun Mjesec. Pojava se zove „Plavi Mjesec“, a vijest o tom prošetala se danas bezbrojnim portalima. Rečeno je kako Mjesec neće biti baš plav, kako se takav pojavljuje svake 2,66 godine, kako je izraz „Blue Moon“ poznat već 400 godina i da je u doba Shakespearea označavao rijedak ili apsurdan događaj, a danas samo frazu za pojavu u kojoj možemo uživati kao u svakom drugom punom Mjesecu, i da će se sljedeći Blue Moon pojaviti u srpnju 2015. Mnogi su vijest popratili vječnom pjesmom koja traje još od 1934. godine... (i ja sam, ali pjesme više nema, op bl.  )Idemo prema Plavom Mjesecu i novom danu... stihovima: Ti i ja Ti ispunjavaš moje misli Dan za danom; Pozdravljam te u samoći Van sveta; Ti si zagospodarila Mojim životom i smrću. Kao sunce na zalasku Moja duša tebe netremice gleda Kao jedino oko. Ti ličiš na uzvišeno nebo, Ja ličim na beskrajno more. A između pun mesec plavi. Ti si večito spokojna, Ja sam bez počinka trajno, Pa ipak na dalekom horizontu Mi se stalno srećemo. Rabindranat Tagore Vidi!   |
29.08.2012., srijeda
PO MJESEČINIPrva priča o identitetu koju treba znati * * * U dobro poznatoj prvoj rečenici Ane Karenjine Tolstoj nas podseća da sve srećne porodice liče jedna na drugu, ali da je svaka nesrećna porodica nesrećna na svoj način. Isto važi za nacionalističke i strasti oko identiteta: ljubav prema zastavi, nacionalne svečanosti, proslave pobeda na fudbalskim utakmicama pokazuju da srećni nacionalisti svuda na svetu liče jedni na druge. Ako je nacionalizam u tome da se čovek hvali onim što je različito u identitetu koji poseduje u odnosu na druge, onda je to upravo u suprotnosti sa tim. Zbog naših pasoša, koji su katkad izvor radosti a katkad tuge, potrebno je da zaista uvidimo da se brige za idenditet, kao izvor unesrećenosti, uvek razlikuju jedna od druge, baš kao i ljudi. Moj stariji brat i ja smo sa svojim pasošima poslati u Tursku zato što smo 1959. godine , držeći se za ruke, ljubomorno i nesrećno gledali masu dece koja su u radosnoj graji trčkarala po dvorištu državne škole u Ženevi. U potonjim godinama je na stotine hiljada dece, koja su upala u istu tu, ali još veću nesreću, sa pasošima ili bez njih, ostalo u Nemačkoj. Ti ljudi će petnaest godina od kad sam ih prvi put upoznao pokušati da svoju nesreću umanje nemačkim pasošom koji će vrlo verovatno dobiti. Dobro je znati da će pasoš, kao potvrda opštih i oveštalih sudova drugih o nama, makar malo umanjiti naš bol. Ali naši pasoši, svi nalik jedni na druge, ne treba da učine da zaboravimo da svako živi sa sopstvenim mukama, željama i kobi identiteta. Orhan Pamuk, Druge boje, Moj prvi pasoš i druga putovanja u Evropi (esej) Published on Jun 20, 2012 by FilmTrailerZone Možda zbog svijetla mjesečine, prisjetih se: * * * Jedan književnik, tad domaći, parafrazirajući početak znamenitog Tolstojevog romana Ana Karenjina o sretnim i nesretnim obiteljima, započinje svoj roman iz 1991.god. riječima: «Svi srećni komunisti liče jedni na druge, svaki nesrećni komunista nesrećan je na svoj način» Parafrazirajući one od kojih učim, nastavljam: Svi sretni, a malobrojni, ljudi tranzicije, liče jedni na druge...svaki nesretni čovjek tranzicije nesretan je na svoj način. ponedjeljak, 07.04.2008. ,VREMENA I OBIČAJI (post) |
28.08.2012., utorak
KRAJ KOLOVOZASLOBODA Svatko tko je putovao zna da se jabuke nigdje ne jedu kao na ulici i trgu nekog stranog grada. Vjerojatno zato što grad od vas ništa ne traži, ništa mu niste obećali, tamo niste ni dijete ni odrasli, bez dobi i obveza zaboravljeni ste i nepoznati, udaljeni od vlastita jezika i događaja. Sada je kolovoz, kraj kolovoza, i ja mislim kako bi bilo lijepo otputovati, možda u Firencu, možda u Sienu, svakako u Toskanu, za tim trenutkom okrugle i sjajne slobode. Danijel Dragojević (Uploaded by righeblu on Jul 7, 2008) |
26.08.2012., nedjelja
NE DAM EXKLUZIVU!Kako se nedjeljom vijesti na portalima jako, jako sporo kreću, ovo što trenutno imam u posjedu, bila bi tzv. exkluziva. Ali, ne da mi se prčkati, a i ne bi bilo fer prema novinarima. Većina njih teško i pošteno zarađuje svoj kruh. Nego, oblaci ružnih boja se gomilaju, nervoza je u porastu...Stoga, treba se još malo brčkati... (Ovo nije nestašni Harry, onaj što nam se onomad beljio...) (Uploaded by zippokfor on Feb 4, 2010) |
24.08.2012., petak
LJETO, LJETO - "e, pa šta je..."Tina Turner – Summertime – Aug. 2012 Posted on 23/08/2012 by johanna Hi everybody, I created a nice little video with the Summertime theme. Enjoy! (Tina Turner Online Blog) (Published on Aug 23, 2012 by Johanna Ouwerling) Tina Turner - Summertime - Dubrovnik - Aug. 2012 - Tina Turner is celebrating holidays in Dubrovnik, Croatia. You hear her in the beginning of the video. P.S. (Uploaded by toastbrot81 on Aug 3, 2010) Eros Ramazzotti & Friends - live in München 1998  (Uploaded by TinaTurnerBlog on Jun 19, 2011) American superstar Tina Turner performing with Italian singer Eros Ramazzotti in Munich on July 4 1998.  |
23.08.2012., četvrtak
TATTOOMoj pomoćnik ima iznad jednog ručnog zgloba plavo-zelenu tetovažu. Sjećanje na neko prošlo vrijeme i emocije, obilježio je stalnim crtežom: njemu značajnim datumom, imenom jednog južnobalkanskog grada i simbolom službe, lancem. Pitam ga davno što znači lanac, a on kaže: veza. Jedan period je i ljeti nosio duge rukave. Sad više i ne. Kog se još tiču neke naše stare slike. Čitajući jučer najnoviju priču o telekomunikacijskom biznisu, pomislim kako bi taj tattoo bio zgodan šnit za brošić.  (Published on Jul 22, 2012 by ivana041081) |
22.08.2012., srijeda
ČEKAJUĆI KIŠU38°C u hladu i nije baš neko idealno vrijeme za teška pitanja, a kamoli odgovore, no danas mi dva od njih ne zna im se broj, ne daju mira. I. Kol'ko će se plaćati porez na dvorce? II. Jel' nas i kiša zaboravila? (P.S. bunar skoro presušio, a potpitanje je... novo pitanje) (Uploaded by mrbigbih on Mar 25, 2010) (Uploaded by engine4600 on Feb 15, 2008) |
21.08.2012., utorak
IZA PONOĆIU šumi star poput sveta Sedim u šumi i čekam. Moja slika je gotova. Iza mene je moj konj. Nešto posmatram...Vi ne vidite šta je to što posmatram. Gledam znatiželjno, vi ne znate šta. Husrev, međutim, kleči poput mene i gleda Širinu dok se kupa u jezeru. A na slici se vidi i Husrev i naga Širina koja se kupa. Minijaturista koji se oko 1500. godine trudio oko te slike odabrao je ne da je vidim, već da je klečeći posmatram. Želim da je i vi zbog toga zavolite. Kako je samo lepo oslikao kako sam izgubljen u šumi, među drvećem, granjem, lišćem! Dok ja čekam, duva vetar, svaki listić šušti, grane se njišu, a ja se pitam kako je pero minijaturiste to sve postiglo. Grane se povijaju na vetru, dižu, cveće se diže i spušta, šuma se talasa i čitav svet strahuje. Čujemo šuštanje šume, huk sveta. Minijaturista svu tu jezu strpljivo smešta u sliku, list po list. Tad osetim da me hvata drhtavica od samoće na vetru u šumi. Ako još pogledate, shvatićete koliko je staro to osećanje sedeti sâm u šumi, osećanje staro poput sveta. Orhan Pamuk, Druge boje (Uploaded by abejok on Feb 1, 2011) |
20.08.2012., ponedjeljak
RAY-BAN NEBO HINA javlja da je redatelj filmskog hita iz 1986. „Top Gun“ počinio samoubojstvo: - Britanski filmski redatelj Tony Scott (68) skočio je u smrt s mosta iznad luke u Los Angelesu u nedjelju, objavio je mrtvozornik okruga Los Angelesa rano u ponedjeljak. Razmišljam o Ray-Ban naočalama, o pilotskoj jakni, o posljednjem letu i skršenim snovima i jednog holivudskog „sretnika“.  Ono tragično i tužno tresnimo u podrum na trenutak, i za oproštaj od redatelja, pogledajmo u nebo kroz naočale iz '86. (Uploaded by santiagolabamba on Dec 23, 2009) |
19.08.2012., nedjelja
POSLJEDNJA TEKILA...“Mi moramo maštati, pa čak i ako maštanje boli.” (Chavela Vargas) (Uploaded by monre1949 on Jul 23, 2007) Recital en Madrid en el ańo 2000. “La Llorona je legenda o ženi koja zbog velike ljubavi poubija svoju djecu. Nakon smrti biva osuđena na vječno lutanje. Duša će joj se smiriti tek kada pronađe svu svoju djecu. To je staro meksičko vjerovanje i pjesma koju nitko nije otpjevao kao Chavela.”* (Published on Aug 7, 2012 by Juan Manuel Badillo) “Šestoga kolovoza bio je veliki ispraćaj u Ciudad de Mexicu. Iz mrtvačnice je Chavelino tijelo nošeno na Plaza de Garibaldi, gdje su joj, uz pratnju marijačija, pjevali meksički pjevači i pjevačice, a šamani su okolo izvodili svoje obrede. Jednom je izjavila kako je u životu ispila četrdeset pet hiljada litara tekile, i sad njezinim žilama teče pola krvi, a pola tekile. Drugi put, rekla je da iza sebe, kao jedino naslijeđe svijetu, ostavlja svoju slobodu.”* *Miljenko Jergović, Chavela Vargas: U svom rodu |
14.08.2012., utorak
ŠTETA BI BILOOVO NE ZABILJEŽITI! It was recorded with my mobile because i don´t have the tools to send it from VHS to PC, I Just wanna share it because it was an emotive moment; in fact I believe it was the most emotive moment!!! I hope you enjoy this! (Published on Aug 12, 2012 by 3dw4rds0t0 ) |
13.08.2012., ponedjeljak
ŠKAREMama je šivala od svih vrsta tkanina. Govorilo se da je druga šnajderica po sposobnosti i ljepoti stvorenog. Neke od mušterija su tvrdile da je i bolja od tete Ankice, samo što ne zna kao ona naplatiti svoj rad. Šetali su se njeni kostimići, kaputi, suknje, hlače, bluze sa žaboom, maturalne i novogodišnje haljine ulicama našeg grada, i šire, najmanje dva desetljeća. Možda joj još negdje ime spomenu. Iza tih remek djelca njenih ruku, ostajali su „restlovi“, krpice manje ili veće i podovi stana puni končića. Ono upotrebljivo bi odvajali na hrpu i čuvali za djecu, tj. curice koje bi s vremena na vrijeme došle po materijale za svoje lutkice. Ono najljepše bi odabrale nas tri prijateljice i svojim dječjim rukama i maštom oblačile lutke našeg djetinjstva. Dvodimenzionalne haljine za lutke od papira zamijenile su one sa tri dimenzije, a olovku, igla. U dvorištu, iza zidića, na raširenoj deci ili ponjavi, širio se jedan svijet ostvarljivog. Naše lutke su išle u škole, na balove, ljubavne sastanke, na mora, i putovanja, na spavanje. Bile su učiteljice, doktorice, sekretarice, stjuardese, glumice, misice. I za svaku priliku bi bile adekvatnom vrstom tkanine odjenute: flanel, batist, saten, frotir, gabarden, žersej, krepdešin, muslin, lame, damast, satinet, rips, šantung, taft, til, puplin, i žoržet, naravno. Za hladnijih mjeseci bi svoj pokretni butik premještale u haustor naše zgrade, i ispod poštanskih sandučića nastavljale putem mašte. I moja pet godina starija sestra, koja je uz majku naučila šivati, maštala je kako će jednog dana, kada završi fakultet i zaposli se, otvoriti majci butik i u njemu joj pomagati. Riječ butik je bila nova u našem rječniku i zvučala je onako, grofovski, u odnosu na šnajderaj ili krojačku radnju. I sve te igle, makaze, bakina singerica i nova bagat mašina, i svi končići, metraža i restlovi bi se iz stana preselili u neki gradski prostor sa reklamom i imenom naše majke. Naravno, to se nije ostvarilo, kao i podosta onog lijepog što smo željeli sebi i drugima. U dane se uvukla četvrta dimenzija. Ali sjećanja na lutke su ostala ipak nedirnuta. Možda još i pokoji komadić u nečijem restlu života, u nekom ormaru ovog svijeta sašiven majčinim rukama, uz bezbroj uboda iglom po jagodicama njenih prstiju, i tihih uzdaha, postoji. P.S. Dragi čitaoče, pogodi tko je „kriv“ za ovaj restl i kašnjenje mog današnjeg ručka: (Published on Aug 1, 2012 by 85Nijaz) Dodatak: evo me na Trgu (virtualno) u 16:58:  (Uploaded by concordb on May 14, 2009)  |
12.08.2012., nedjelja
OI!Čestitke svim sportašima koji su nas predstavljali na OI , a posebno onima čiji je sjaj medalja u našim očima izmamio suze radosti! (21. 07. 2012. objavio oregonbobv) LONDON 2012. Zlato: Sandra Perković - Atletika, bacanje diska (Ž) Zlato: Giovanni Cernogoraz - streljaštvo trap (M) Zlato: “Barakude” - vaterpolo (M) Srebro: Damir Martin, Martin Sinković, Valent Sinković, David Šain - veslanje četverac na pariće (M) Bronca: Lucija Zaninović - taekwondo do 49 kg (Ž) Bronca: “Kauboji”- rukomet (M)  |
11.08.2012., subota
"WITNESS"
* * *
Predponoćni dodatak: „Don't know much about geography...“ Repriza „Svjedoka“ na entu nije me večeras naljutila, dapače; nisam više na sjeverozapadu. (Prenio korisnik cleart2004 7. 01. 2011.) (Prenio korisnik josephke0925 24. 12. 2009.) P.S. 13°C |
KOD MENE 20°CBiometeorološka prognoza za Hrvatsku za 11.08.2012. Povoljne biometeorološke prilike većini će ljudi donijeti miran san, a tijekom dana dobro raspoloženje i primjerenu koncentraciju. Samo kod izuzetno osjetljivih ljudi u sjeverozapadnim krajevima mogu se u drugom dijelu dana javiti manje tegobe. Preporuča se zaštita od UV zračenja. (DHMZ) (Published on Apr 6, 2012 by zirafabandera) U drugom dijelu dana, prati me slika „otučenog emajliranog tanjura“. Ili: na mjestu starih ozljeda osjećat ćete nove bolove. (A i koncentracija na trenutke popušta.) |
10.08.2012., petak
PONOĆNI ZVUCIPRIBLIŽAVANJE OLUJE Pogledaj one oblake, Vera, zašto šutiš Nisam, zaboga, životinja, ali evo kiše Kako je naglo zahladnjelo Daleko smo od grada U redu, Vera, nikad neću zaboraviti što si mi darovala Mi smo sada jedno i čemu govoriti Žuti oblaci obično donesu tuču Sve je već nijemo, zrikavci i žito Ako ti želiš, možemo i ostati Bojim se za tebe, za mene je svejedno Gromovi su opasni u poljima A mi smo sada najviši (i tako prokleto sami) Mnogi će ratari večeras kukati nad zrnjem prosutim iz klasja Ne bih mogao pristati da toliko ovisim o mijenama Ne plači, Vera, to su samo živci I oni slute oluju Kažem ti, život je u svemu mnogo jednostavniji Evo i prvih kapi, sad će početi urnebes Zakopčaj haljinu, gle i cvijeće se zatvara Ne bih sebi oprostio da ti se nešto dogodi Dakako, ovo će mjesto u mojem sjećanju ostati sveto Molim te brže koračaj i nemoj se osvrtati Slavko Mihalić (Uploaded by petecsanky on Apr 10, 2009) |
08.08.2012., srijeda
IN MEMORIAMOtišao je čovjek koji je svojim zagrljajima s morem spajao obale, države, kontinente i divljenje ljudi četiriju generacija. VELJKO ROGOŠIĆ ( 1941. – 2012.) Počivao u miru. (Uploaded by TelevizijaJadran on Jan 18, 2011) (Uploaded by trnovica on Sep 22, 2009) |
06.08.2012., ponedjeljak
MORSKI POSTNeke od ruskih klasika sam već imala u svojoj biblioteci, ali nisam mogla odoljeti onim crvenim okvirima s matrjoškama, te sam ih svejedno kupovala. Nisam od onih koji rane na plažu pa su mi Jesenjinove Pjesme pobjegle tog dana s najbližeg kioska. Zato sam rekla „susjedu“ da mu zavidim dok je ležeći na ručniku lagano listao crvenu knjigu, a on se srdačno ponudio da mi istu potraži u centru u nekom od kioska. Od tad smo se počeli pozdravljati. Tog ljeta su mi ukrali ručnik koji mi je čuvao mjesto za popodnevno kupanje. Bio je velik, jarkih boja s atraktivnim motivima, posebno biran na dalekoj destinaciji par godina prije. Kako se jedna od sredovječnih strankinja koja se nije „bojala“ sunca i čiji je dezen i model kostima mom mužu posebno zapeo za oko, u narednim danima nije pojavljivala na plaži, bila sam gotovo sigurna da ga je ona popalila. U nekim od dosadnih zimskih noći znali smo se grijati morskim pričama, prisjećajući se, uz ostalo, i nestalog ručnika. Tad bih ja rekla: ah, ona „tvoja“... a on bi čeznutljivo i uz smijeh izgovorio: Uhhh! Ljeto iza, dok smo se brčkali ne više u velikim dubinama, reče mi iznenada: vidi, vidi...ono, lijevo! Pogled mi se zaustavio na nepoznatoj gospođi, u pratnji poznatog mi muškarca, koja je širila lijep, veliki ručnik jarkih boja i poznatih motiva. Taj dan se rodila nova, i meni pomalo nevjerojatna, priča...za naše duge zimske noći. (Uploaded by TheMusiclover7777 on Jul 26, 2011) + “black and white version” (Uploaded by GPATRS1 on Jul 29, 2011) |
04.08.2012., subota
DVIJE USPAVANKEUspavanka Svet ovaj, u stvari, i nije tako rđav i zao, mada poneko plače i samuje i brine. Možda je suton s krova sasvim slučajno pao. Možda bi i noć da svane, možda bi i noć da sine. Volim da svako valja i verujem beskrajno: svanuća postoje zato da čovek lakše diše. I sklapam oči. I sanjam potajno to vrelo to sjajno jutro od vetra i vlati što se nad krošnjama njiše. A sigurno je važno i od svega najpreče: za svaki obraz na svetu po jedan poljubac skrojiti.  I kad se umoriš gorko, i trne u tebi veče, divno je svoj jastuk nadom zaliti i obojiti. I važno je ovo, važnije od najprečeg: kad se toliko lepote u sebi čuva i ima, umeti, da niko ne sazna, bar komadić tog nečeg umotati u snove i dosanjati svima. Tako će vek tvoj biti manje samotan, zao, sa manje briga, ružnoće, i plača, i straha i tuge. I svaki put kad budeš komadić sebe dao i svoje snove svetu po vetrovima slao, ličiće jutro na tebe više nego na druge. Miroslav Antić (Uploaded by kikinda0230 on Sep 18, 2008) |
01.08.2012., srijeda
I GOLA I TUŽNA...Vijest da je Augustinčićeva brončana skulptura „Kupačica“ vraćena u Daruvar za ljeta, iskreno me obradovala. Nakon nemile ožujske akcije „reži me“, i to na 13 dijelova, u rekordnom vremenu je, za naše tužne prilike, restaurirana. Manje je poznato da ju građani Daruvara pored imena „Gola Maja“ od milja zovu i „Tužna Mara“.  Možda ljepše zvuči češće spominjano prvo ime i zbog same asocijacije na slavnu „Golu Maju“ (La maja desnuda)*, ali mi se čini da je drugo ime danas prikladnije. U njemu je naslućena sudbina. P.S. Fali mi u mojoj foto arhivi treća slika za „ilustraciju“ posta. Usput, „Kupačicu“ neki od Daruvarčana zovu i „Tužna Maja“ i „Crna Afrodita“. Imena k'o „nickova“... *Francisco Goya, "Gola ljepotica" (Okupila sam ih, :-)   |
