Neke od ruskih klasika sam već imala u svojoj biblioteci, ali nisam mogla odoljeti onim crvenim okvirima s matrjoškama, te sam ih svejedno kupovala. Nisam od onih koji rane na plažu pa su mi Jesenjinove Pjesme pobjegle tog dana s najbližeg kioska.
Zato sam rekla „susjedu“ da mu zavidim dok je ležeći na ručniku lagano listao crvenu knjigu, a on se srdačno ponudio da mi istu potraži u centru u nekom od kioska.
Od tad smo se počeli pozdravljati.
Tog ljeta su mi ukrali ručnik koji mi je čuvao mjesto za popodnevno kupanje. Bio je velik, jarkih boja s atraktivnim motivima, posebno biran na dalekoj destinaciji par godina prije.
Kako se jedna od sredovječnih strankinja koja se nije „bojala“ sunca i čiji je dezen i model kostima mom mužu posebno zapeo za oko, u narednim danima nije pojavljivala na plaži, bila sam gotovo sigurna da ga je ona popalila.
U nekim od dosadnih zimskih noći znali smo se grijati morskim pričama, prisjećajući se, uz ostalo, i nestalog ručnika. Tad bih ja rekla: ah, ona „tvoja“... a on bi čeznutljivo i uz smijeh izgovorio: Uhhh!
Ljeto iza, dok smo se brčkali ne više u velikim dubinama, reče mi iznenada: vidi, vidi...ono, lijevo!
Pogled mi se zaustavio na nepoznatoj gospođi, u pratnji poznatog mi muškarca, koja je širila lijep, veliki ručnik jarkih boja i poznatih motiva.
Taj dan se rodila nova, i meni pomalo nevjerojatna, priča...za naše duge zimske noći.
(Uploaded by TheMusiclover7777 on Jul 26, 2011)
+
“black and white version”
(Uploaded by GPATRS1 on Jul 29, 2011)
Post je objavljen 06.08.2012. u 14:00 sati.