MALI SUNCOKRET
06.08.2012., ponedjeljak
MORSKI POSTNeke od ruskih klasika sam već imala u svojoj biblioteci, ali nisam mogla odoljeti onim crvenim okvirima s matrjoškama, te sam ih svejedno kupovala. Nisam od onih koji rane na plažu pa su mi Jesenjinove Pjesme pobjegle tog dana s najbližeg kioska. Zato sam rekla „susjedu“ da mu zavidim dok je ležeći na ručniku lagano listao crvenu knjigu, a on se srdačno ponudio da mi istu potraži u centru u nekom od kioska. Od tad smo se počeli pozdravljati. Tog ljeta su mi ukrali ručnik koji mi je čuvao mjesto za popodnevno kupanje. Bio je velik, jarkih boja s atraktivnim motivima, posebno biran na dalekoj destinaciji par godina prije. Kako se jedna od sredovječnih strankinja koja se nije „bojala“ sunca i čiji je dezen i model kostima mom mužu posebno zapeo za oko, u narednim danima nije pojavljivala na plaži, bila sam gotovo sigurna da ga je ona popalila. U nekim od dosadnih zimskih noći znali smo se grijati morskim pričama, prisjećajući se, uz ostalo, i nestalog ručnika. Tad bih ja rekla: ah, ona „tvoja“... a on bi čeznutljivo i uz smijeh izgovorio: Uhhh! Ljeto iza, dok smo se brčkali ne više u velikim dubinama, reče mi iznenada: vidi, vidi...ono, lijevo! Pogled mi se zaustavio na nepoznatoj gospođi, u pratnji poznatog mi muškarca, koja je širila lijep, veliki ručnik jarkih boja i poznatih motiva. Taj dan se rodila nova, i meni pomalo nevjerojatna, priča...za naše duge zimske noći. (Uploaded by TheMusiclover7777 on Jul 26, 2011) + “black and white version” (Uploaded by GPATRS1 on Jul 29, 2011) |
Hvala Đorđe! 
