“Mi moramo maštati, pa čak i ako maštanje boli.” (Chavela Vargas)
(Uploaded by monre1949 on Jul 23, 2007)
Recital en Madrid en el ańo 2000.
“La Llorona je legenda o ženi koja zbog velike ljubavi poubija svoju djecu. Nakon smrti biva osuđena na vječno lutanje. Duša će joj se smiriti tek kada pronađe svu svoju djecu. To je staro meksičko vjerovanje i pjesma koju nitko nije otpjevao kao Chavela.”*
(Published on Aug 7, 2012 by Juan Manuel Badillo)
“Šestoga kolovoza bio je veliki ispraćaj u Ciudad de Mexicu. Iz mrtvačnice je Chavelino tijelo nošeno na Plaza de Garibaldi, gdje su joj, uz pratnju marijačija, pjevali meksički pjevači i pjevačice, a šamani su okolo izvodili svoje obrede. Jednom je izjavila kako je u životu ispila četrdeset pet hiljada litara tekile, i sad njezinim žilama teče pola krvi, a pola tekile. Drugi put, rekla je da iza sebe, kao jedino naslijeđe svijetu, ostavlja svoju slobodu.”*
*Miljenko Jergović, Chavela Vargas: U svom rodu
Post je objavljen 19.08.2012. u 23:11 sati.