SONGFORDEAD

Draga, lijepa moja draga. Mislim na tebe. Kako si mi? U noći vrućoj i duboko samoj zapostavljam slobodu. Zauzimam stav grešne duše.
Nema te, a opet osjetim na meni si. Rastem, krv mi luduje tijelom. Miris sobe na te' još miriše kao žute dunje a nema te. Zadovoljavam svoj nepoćudni duh. Trebaš mi.
U misao te uvodim, onako nagu. Kako mi prilaziš. Padaš na koljena, ničice pred golet naraslu. Uzimaš ga rukama toplim, razbuđuješ. A opet nema te.
Mogu ti sada sve reći. Šapnuti na uho. Volim sve vragolaste načine tvoje, kako me uzbuđuješ. A opet nema te.
Sam na ovoj postelji usuda mirim se sa sobom. I sa tobom. Kudim bludnu radnju a opet za tobom ludim.
Gdje si, kako si mi? Tražim zadovoljstvo u strasti, a tijelo grijeha kroz ove mesne oblutke prozirne noći pišem po papiru samoće.

Toga dana vjetar je donio otopljenu sol u cvijetu lavande. U svome sjaju zaiskrila si pitka u dlanu anđela, čuvara usplahirenih duša.
Već naga i vrckava razvodnila si sluzav trag sa usana. Močila si prste u njoj. Sa nozdrva ti je skinuo posljednje kapi i položio ih ispod jezika.
Prišla ti je tvoja dugogodišnja prijateljica noći. Ona što je svako veče u tebi bludno i grubo ostavljala otiske bijelih zubi. Guza ti se sva crvenila od udaraca kožnog biča. Željela si još jače i jače.
Na njega si ponekad pomislila a njoj dopuštala oduzimanje nevinosti uskom opnom nespokoja.
Bio ti je bogom dan, kako si mu znala reći. Voljeni, tek mladac krutih namjera, nježnih pobuda.
Njoj si otkrila svoju tajnu. Ukrala si maloljetniku ljubav, prvi iskreni bris zadovoljstva. Obilježila ga za cijeli život.
Nakon četrnaeste godine izgubio se u neskladu požude. Vidio je jedino izlaz u vjeri, pognute glave, skupljenih koljena pred oltarom sveca Spasenja.
Molio se za ljubav vašu, dok je tebe prijateljica uzimala straga. U slatkoći smijeha rastvarala grubo i ludo.

Čekao sam te ispred stare napuštene zgrade. Brižljivo gasio izgorjele cigarete. Jesam li ja sa tobom zaluđen? Ušla si mi u misao kao morski val na obalu žudnje.
Još prošlo ljeto, znamo sam. Bit ćeš moja, samo moja. Odjeću ću ti pospremiti kada mi naga ramena pokažeš. Otkriješ bijelu put nogu. Pustiš me među nožne prste. Posložim ti sve sitne pore na koži. Primaknem jezikom dašak svježine jezera preponama što mi se tako nude.
Padni mi u naručje. Grudi ću ti putene, magijom usana izljubiti. Bradavice napete grickati. Obrazi ti se sjaje. Želiš me niže, među noga svojim. Vjerujem u tebe. Raširi se. Čvrsto uhvati za kosu čupavu. Glas mi se raspuknuo kada si dopustila, u tebi ostavljam trag svoje sline.
Vlažno mi se osmjehuješ. Dopustila si, ljubavi, meni. Oslikao sam te straga. Čvrsto, na trenutke nespokojno, uzeti. Nasloniti na prašnjavi zid. Oduzeti dah na trenutak. Sve nebeske zvijezde su ti se spustile u pogled.
Pukla si na pola, srce moje. Osjećaš, volim te. I opet ću, kao oštrica kada rastvori meko, gipko tijelo.

Tiho na prstima ušao sam u tvoj balon sreće.
Jesam li ti još uvijek lijep, poletan i zanosan?
Perjanicom sreće dražim ti bedra. Masiram zadovoljstvo, ljubim ti vlažne brežuljke koje rastvaram laganim ulaskom jezika. Noge ti širim, uplićem ih u visoku, zelenu travu. Postelja nam je zemljom prekrivena. Ne smeta ti ni ova sitna kišica što grudi nadražene rosi.
Želiš usne moje žedne. Sljubio sam se s beskrajem koje mi daješ mjestimično plaho. Grizem ti svježe, nakvašene misli. U kosu mi unosiš nemir dana.
Puteno sam te svladao, ovladao vještinom sočnog govora. Volim te, ljubim te.
U tebi sam. Razum gubiš, u noći me bezgranično ljubiš.
Sladiš moje tijelo, mišić napet.
Povedi me sa sobom. Nije bitan cilj ni vrijeme kada znam, za ruku me držiš.

Ja tvoje paperjaste opne zavodljivosti sanjam, osjećam na dlačicama vječnosti.

Tvoj sam elevator strasti. U bazenu vlažnom tražim te, draži me. Neka se spoje nebo i zemlja crvena. Izludi me. Raspi svoje čari, na mene iskre grijeha svali. Milinom dodira opojno me zavedi, kroz sužanj purpurnih odaja provedi. U blud, u blud me unesi, sa sobom mirisan trag ponesi.
Želim te, pamučnu nit koja te steže rastrgati. Voljeti te do kraja. Osjetiš li dlačice napetosti kako se vrpolje po tvojim usnama, požude moje. Grizem ti opnu darežljivu, klizim u dolinu vreline.
Vruće mi je. Skini me. Nagošću ću te razveseliti, okovati rukama uza zid. Straga te učiniti biserom svojim.
Počinje naš mjesec ljepote. Pod ovim Suncem želim pronaći put, tragove u pijesku navlažiti. Stani, pogledaj me očima stidnim. Znam, vjeruješ mi. Spasi me tuge. Razapni jedra na moru. Grudi djevojke u noći podaj mi.
U tebi je razlog zašto vjerujem pticama rugalicama. Pratim im glas, tebe ljubim. Sanjam na tronu divlje zvijeri.

Noć se smiješila kroz rupice na roletama. U san sam ti se uvukao. Sklupčana i sa razotkrivena dva poluotoka razoružala si me. Gorim, u tijelu, bolje ja nego ti. Bolje ti nego ja, čežnjom te milujem, grudi ti ljubim. Napetost na njima sladim. Sudac si moj grešni, putenošću kože me privlačiš. Lijepim se po tebi.
Vladar noći u meni se budi, ljubav grize, za dušu, za srce crveno.
Kradeš mi spokoj zvijezda, želim te ludo. Širi mila moja more svoje, želim uploviti kao gusar u nepovrat.
Ljubav grize za oči, obraze. Tebi se poklanjam. Nosim te na tronu svijeta.
Ako ovo i bude zadnja noć, neka bude ludo. Prodirem snagom vjetra kroz opne uske. Možda nisam prvi, ali sam zadnji koji te razbudio. U avanturu magičnu uveo.
Grizi ga strasno, nježno mu daj snage. Po usnama tvojim se razlijevam. Trag bluda ti klizi do bedara. Želiš sve, sve što je napetost stvorila. Ne možeš odoljeti. Jagodicama umornim ih miješaš sa sokovima ljepote.
U utrobi tvojoj buktinja plamti. Kao anđeo strasti želiš me opet. Dok nas zora ne rastavi do novog susreta.

Zaljubio sam u oka tvoja dva. Kao more su. Što duže u njih gledam sve me više očaravaju.
Treptajem minute spustio sam pogled. Već si vodila ljubav sa njom. Zarumenio sam se, ili možda samo slatko nasmijao, oblizao usne. Treba se prilagoditi situaciji. Skinuti okove sramne. Zavoljeti duplo, vidjeti duplo. Ono što priroda ne može, vas dvije tako vješto radite. Ludite me. Krajnji cilj mojih maštarija su vaše vlažne, medom prelijevane usne, zavodljive, magične grudi. Pamučna nit je prekinuta, čarape mrežaste valja vješto strgati. Jednim prodorom dvije ljepotice odvesti na putovanje iz snova. Udovoljiti vremenu. Osloboditi grijeh.
Klizim po koži znojnoj, vlažni brežuljci napeto mi se smiju. Otiske zubi ostavljam na bedrima što su stiješnjeni u njenim rukama.
Utisnuo sam čokoladni šećer u prepone njene, prpošne. Prilazim ti, daješ mi se na postelji vreloj. Ona te ljubi, ja te volim. Ona te golica, ja te kruto grijem.
U tišini tvoga smijeha ona ga vješto sapleće sa dlačicama sjajnih misli.
Uzimam ju pod okrilje svoga tijela, nauljenog, mirisnog, kokosovim mlijekom.
Ovo vrijeme je preškrto, ovoji srama su preduboko ostavili trag na našoj Ljubavi. Ludost ili, Volim te i kada si sama i kada ti ona pažljivo rastvara lutkom plavim slatkoću koja me grešno otima.
Trag bijeli ostavljam vam na obrazima. Kose vam pletem u novo svitanje. Moje ste bez obzira na kišu koja je ponekad preoštra, ostavlja otiske užarenog bića.

Vrišti dušo za mnom. Oslobodi me kaveza tamnog. Pokaži put kroz šumu nogu kako da ti se približim. U kut si me stjerala. Prsa mi napeta vlažiš svojim besramnim jezikom. Napetost mi raste. Grubo ga uzimaš. Prevlačiš preko njega nespokoj vrele noći. Bokovima glazbe ne uzmičeš, dim cigareta se širi prostorijom kiselkastog okusa.
Vlažnu odaju dragocjenosti rastvaraš. Želiš me sada, svaki dodir neka bude kao plamen vulkana. Grubo te kradem prijateljicama smijeha. Opojno i razuzdano vučeš me u grotlo koje me slabi. Tiha si moja bol, jecaj jutra kada se probudim. Jastuci ispunjeni paperjem i ja bili smo sami.
Kruto te uzimam. Razlog si koji dolinama trčim besciljno. Nebu skidam oblake i poklanjam im trepavice duge, svoje. Ako i kiša padne, tebe neka vlaži. Misao vedru neka ti draži.
Plači za mnom. Moj si pogon, Sunce zeleno. Obasjaj me cijeloga, sve ti dajem, poklanjam. Straga te vrebam, znaš ti dobro kako te trebam.

Znali smo biti kao kestenje vruće, nespokoj mi vatreno tuče. Posebni su ti bili klizni naleti u bespuće tvoje. Udarao sam tijelom u guzove strasne. Budio se, krutio. Bubnjevima određivao ritam, krao sladoled sa kože ti nježne. Hladio te usnama po preponama, zadirao u odaju bludne radnje.
Ponekad si željela da u tebi grubo istražujem divljinu purpurne zvijeri. Suze sretnih trenutaka skupljala si u dlanove svoje.
Čvrsto si ga držala, slobodna kao čupava mačka grebala po površini staklastih misli.
Govorila si mi: '' Moj si, duboko u meni naći ćeš svjetlost grijeha''.
Govorila si: '' Ponekad istina bude na dohvat ruke, samo je trebao dovoljno ispružiti, i sve će u svoje doći''.

Straga me osjećaš. Predaješ mi se mačkice vjerna. Grebeš po bedemima koji te opasno čuvaju. Razlijevaš se po hridima kao more. Razbijam u tebi i posljednji blijedi uzdah. Spavaš na rukama razvratnika. Duboko u tebi crveni je mak koji me opija kao droga. Tražiš najdeblju venu. Pucaš me. Ostavljaš tragove sitne. Krvarim po tebi ljepljivom tekućinom. Piješ me. Našao sam tišinu boli. Smijeh ti se zadovoljio.
Na licu mome odaje su tvoje. Vrelo mi se daješ. Rukama mi prolaziš kroz kratku kosu. Sjedaš na jezik, ispuštaš jauk, onaj što priziva slobodu. Veličinu krutosti. Više te ne maštam. Tvoje obline meko osjetim. Bludno sjediš na meni. Ulaziš u život grešnika što te neraskidivo vezao sa svojim linijama budućnosti.

2. dio

Sljedeću noć uputio sam se u ulicu Heroja Ruža na broj 69. Marširao sam kroz oblake ljudi. Prošla je već duboko ponoć ali život u toj ulici tek počinje da se rađa. Došao sam do restorana Divlja oštrica. Čekala me je. Već pomalo cupkajući na nogama. Prišao joj. ''Večeras sam samo tvoj čovjek''. Smjena joj je završila prije dvadesetak minuta. Povela me u podrum, malu sobicu gdje je bio njen raj u ovoj galami i buci. Nagnula je čašu crvenog vina. Već vidno umorna, tekućina joj je skliznula niz usne i vrat do grudi. Prelijevala se preko uzbuđenih bradavica. Stajao sam naslonjen na plavi zid. Gladno i grubo želio sam skinuti jauke tišine sa nje. Tisućama poljubaca izljubiti to vrelo tijelo, buktinju noći. Vrijeme kao da je stalo. Ona je vječna, moja boginja strasti. Ako me proguta blud u njoj želim ostaviti trag, sluzav i drag. Vidim samo nju i kretnje dima kroz sobu gnjecavu. Upalila je svijeću, utopila se u mojim rukama.
Podigao sam ju na stol, noge zadigao. Cijelo njeno bespuće je bilo preda mnom. Svijet se okrenuo naopačke. Uzela je moju krutost nježnim ručicama. Lagano ju uvodila u jednu sasvim drugačiju romantiku za mene. Stjenke guze je širila. Davala mi se kao ni jedna do sada. Ukoračio sam u svijet mašte i neispunjenih snova. Postajem car svijeta bar na jednu večer. Duboko sam u njoj. Na tronu kao kralj pružam joj zadovoljstvo u kojem jeca. Ne posustajem, prodirem snagom vjetra. Pišem po njoj note besramne. Otključala mi je posebno mjesto. Nagost duše i prisutnost magije u knjigama pjesnika prolaznika.

1. dio

Kobna je bila večera. Ostao sam bez para a morao sam naplatiti dug. Ipak se nisam brinuo jer je dogovorena isplata na prirodan, zdravi način.
Morao sam samo odlučiti hoću li odmah obadvije uzeti, ili jednu danas a drugu sutra. Naravno stvar je bila delikatesne naravi.

Jedna je uvijek nosila pripijenu suknju do koljena. Kako joj je samo guza dolazila do izražaja u njoj. Mutila mi je um. Uzimala je svaki moj uzdah dubokim i vrelim usnama. Ime joj je bilo Ora a druga se zvala Ana. Ana je bila zavodljiva u strukovnoj suknjici crvene boje. Napokon sam razlučio što je za njih prihvatljivo i u mojoj moći. Večeras ću Oru poslužiti a sutra Anu.

Prišao sam Ori, uhvatio ju za ruku i poveo u kuhinju u kojoj se širio miris svježe skuhane kave. Prihvatio sam ju za čvrste polutke, posjeo na bijeli dugački šank. Otkopčao joj svilenu košulju. Njena sočna koža odisala je svježinom proljetnog cvijeća. Grudi su joj bile skrivene pamučnom mrežom ispletenom sa prvim zrakama jutarnjeg Sunca. Pregrizao sam čokoladnu zakačku. Lice mi se ozarilo kao kada sam prvi puta progledao. Ljubio sam joj predivne obline. Stvarala se električna napetost među nama. Pod jezikom sam osjetio kako bride. Ljepota života u meni se budila, zapljusnuo me je predivan val sreće. Spuštao sam se po pahuljastoj vrelini, klizio prema pupku. Svoje tek probuđene grijehe vezao sam joj oko nogu. Suknju sam joj zadigao. Vlažio joj bedra sokovima znojnim, miješao sa uljima bogova. Nježno sam joj prelazio po uznemirenim brežuljcima, pripremao za savršenstvo koje ju je trebalo odvesti u nedosanjani san. Okrenuo sam ju onako vlažnu oko odaja koje sam htio rastvoriti krutošću, trnovitosti jednog muškarca željnog žene. One koja daje sebe, i uzima i najmanju nit koju joj mogu žudno pružiti. Sluđen njenim pokretima tijela šibao sam ju udarcima strasnim. Vođen njenim rukama dovodio sam ju do ekstaze u kojoj smo zajedno doživjeli vrhunac života.

U kolačiću sreće prepolovljenom na pola našao sam njenu sitnu dlačicu. Duša mi je grešna. Što da radim kada ju volim tako strasno. Klizim joj jezikom po stopalima dok spi. Lagano se budi. Pomalo grubo iznenađena, pomalo racionalno svjesna, nenametljivo mi daje svoju međicu.
I dalje klizim, igram se sa vatrom i ledom. Želim ono što mi nudi, ali i ono što pokušava skriti. Lebdim joj prema usnama. Sočan ugriz vrebam.
Maska je pala, crvena kosa se rasplela. Zube bijele pokazuje, grize kao kraljica noći. Rastem, rastem u njoj. Svjetlost joj dajem. Hvata me za guzove, vuče ga u sebe, duboko, do kraja. Lelujam, sneno sanjam. Metak je ispaljen. Sa rubova usana briše i posljednji moj trag. Nema ga. Zela' ga je savjesno u utrobu svoga tijela.

Umočio sam prste u šalicu tople čokolade. Grudi su ti zamamno stenjale dok sam ti prelazio preko ispupčenih bradavica. Topio sam u tebi osjećaje zavodljive kao teške ledenjake.
Pore kože su se ispunjavale tamnom bojom, šećerima moga srca. Mišići su ti žuborili pri napetosti kojom sam ti se približavao. Pisao sam ti po leđima perom navlaženim u tu opojnu vrelost koja je parala bistrinu naših dodira.
Ljubav, ljubav je u tebi, kao leptirići šire ti se preponama. Kidam stranice srama. Daješ mi slobodu avanturiste. Lutam, lutam purpurnom divljinom. Berem cvijeće rastvoreno, oprašujem ti svaku misao koju prema meni donosi vjetar. Pomalo sam sluđen, nekada u tebi zaluđen.
Kockice sada već vrele čokolade rastapaju ti opnu nespokoja. Mijenjaš boju u vatreno crveno. Ne mogu si pomoći, listiće utjehe prosipam ti po kosi. Pokušavaš mi iskliznuti iz ruku dok te uzimam straga.
Uzdahe grijeha širiš prostorijom punom dima. Režem ih krutošću svojom. Sami smo kao nebo i more. Valovi naših duša se prelijevaju, stvaraju vir zadovoljstva.
Svjetovi nam se spajaju u magičnu noć, kao poljubac prije rastanka

Što skrivaš te bujne grudi? Pokaži mi što imaš u dućanu ljubavi. Ja uzimam sve male tajne što pružaju zadovoljstvo moga bića. Daj mi, želim u tebe uroniti, potonuti kao brod pun zvijezda što sjaje na nebu. Napast sam jutra. Ventil, kojim ćeš ispuhati sve svoje gladi. Sladi se na meni, sočno jedi. Po obrazima crvenog srama prosipaj sokove koje mi ludiš.
Što se skrivaš iza omotača Sunca? Skloni veo bijeli. Ljubim te, poklanjam dar upakiran ispod mašne svezane tek toliko da ju zubima možeš skinuti. Raspusti kosu po mojim prsima. Padam, padam na koljena. Molim ti se, tragam za dolinom u koju si skrila bombu ekstaze. Bridiš mi na bradi, ranjenim usnama. Odaješ se, saplećeš o moju požudu. Skoči na mene, topi se kao višnja puna soka. Sluđen sam u tebi.

Nemaš razloga koji te nagoni u bijeg. Moja si još od onoga trenutka kada ti je prva pahulja snijega pala na obraz. Usne sam stopio sa tvojim. Pala si na koljena te hladne zime. Grijala me dahom vatre. Nagurala u kut nevidljivosti.
Brižno ga ljubila, sve si popila. Tijelo iscrpila. Pao sam ničice uz tvoje kožne čizme, obrisao sa njih vlažnost hladnoće. Poveo te u odaje u kojima sam skrivao ljubav prema tebi.
Bila si posebna, jer si bila još neubrani cvijetak, moj cvijetak. Kao zelena svjetlost kojoj sam se klanjao iako je više nikada nisam vidio.

U podne vrelo i ljuto pomislio sam na uzdah njen. Putenošću je u kamenitosti tijela ostavljao trag nepristojnosti ranog buđenja. Svjetlom puti brižno je pokretala poglede prema nogama koje je plava suknja skrivala od koljena prema gore.
U tom beskraju požude utopio sam svaku misao. Plutao po njenom purpurnom moru. Vojnik sam koji želi bez borbe osvojiti utvrdu čuvanu tisućama vatrenih anđela. Mazno sam sladio kožu koja žudi za dodirom snažnim kao vjetar što kosu joj mrsi na obalama naoštrenih zubi.
Stjenkom osjetljivosti gipko se kretao, ulazim u nju u vrisku Sunca. Svaki pokret neka ju uzdiže. Provlači se žilama do grudi, gdje usnama navodim na šaputanja na postelji od ružinih latica.
Ugasit ću žeđ na preponama što vlažno mi daje. Žigom prolaznika kroz trgove ljubavi utisnuti pečat koji će ju razbuditi. Uzbuditi svaki mišić kojim me steže. Jecaj kao prvi put. Sram je ostao ogoljen još onoga jutra kada si mi trepavicama dodirnula riječi u svežnju krutosti.
Ni ti, ni ja tada nismo znali da ćemo ovako besramno ukrasti note klavira. Naslonila si se na tu drvenu glazbenu mašinu. Privlačila me k sebi, ravnicama bijele boje obasjana. Cvijet rastvoreni, pupoljak ljepote suzio' je sokovima kojima si plakala. Plakala od sreće. Smijehom voljene i sretne.