SONGFORDEAD

Hipnotizirala si me. Uvukla u svoj svijet bludne radnje i uzdaha koji su se skrivali pod krevetom naših grijeha. Zavodiš me, golicaš mi maštu putenom kožom. Po njoj sam plovio svojim vlažnim, debelim jezikom. Krutost si mi razdražila.
Svanulo je u očima što te pohotno gledaju. Magija je izašla iz kutije mađioničara. Zmija je izmigoljila. Želiš li u sebi osjetiti napast kojom te želim raširiti. Bit ću tvoje danas, sutra, jučer. Sladi se, gutaj, jedi.
Sram je samo mala beštija koja nas veže okovima tišine. Ljubi, muškost što u noći ti poklanjam. Gledaj me, usne tvoje želim gristi. Male tragove ljubavi na njima ostaviti. Ušne rese ti milo zavoditi.
Slušaj me. U tebi tražim svoj spas. Izlaz iz sudnjeg dana. Stope ti pratim po sobi. Bijele su, odaje te vrelost pokreta.
Tijelo ti se odaje, dok te za struk hvatam, meni prijatelju sutona i tamnog mjeseca. Prvi sam koji te je dotaknuo pjesmom. Ukrao ti srce ispunjeno nježnošću.
Mehanizam života u tebi sam osvijetlio. Uživaj na njemu. Tajna nikada nije bila, tvoja uska opna grijeha, nagriza mi dušu. U meni purpurna boja vlada, želim te ovdje, sada. Razmaknuti noge, u klinču sa tobom biti. Sve kutke Planete sniti, upoznati svijet, u kojem smo na vrhu planine. Samo nebo nam je plava granica. Osjetit ćemo lagani povjetarac boli što ljubav nam čuva.

Upoznao sam ju jedne hladne jesenske noći. Dodiri po tijelu nisu oskudijevali. Moram priznati, alkohol je pomalo vladao mojim prstima i usnama. Ipak svjesno želio sam ju, crnilo sa nje skinuti. Obraze joj ljubiti, kosu uplesti u napetost koja mi je rasla svakim njenim milozvučnim pokretom.
Vjetar nas je raspojasao. Svu svoju tugu u njoj sam utapao. Po brežuljcima što su mi bridili pod zubima slasno sam klizio. Točku njene nježnosti tražio sam kao mačak na vrućem limenom krovu. Znoj naših tijela širio se tom sobom omeđenom debelim zidovima.
Osjećamo našu zavodljivost, opijenost ovom noći. Upoznajem ti liniju tijela božice. Obriši sve moje loše navike. Progutaj me do kraja, čvrsto stisni, neka se crveni.
Ocijedi i zadnju kaplju soka što si tako sočno u meni protresla

Još uvijek sam htio voditi ljubav sa tobom. Prije negoli se uopće približiš mojoj mašti. Umarširaš kao sirena u more crveno što mi tijelo oplahuje. Nag u duši, tijelo želi u tebi ostaviti sočan trag grijeha. Ukrao sam te jutru, dok još rosa nije pobjegla sa travki zelenih.
U grudima ti erupcija emocija, gnječim ih žudno. Ljubim ti maleni trbuščić. Jezikom se spuštam prema ispod pupčanoj zoni. Sladim te sokovima što mi u krutosti nastaju. Sitne dlačice vlažne mi zapinju po zubima. Želim te na sebi. Osloni se na moja prsa. Bit ću tvoj čvrsti otok, hrid na kojoj razbijaš sve snove što si ih ikada od sanjala.
Na putu trnovitom spusti se na koljena. Grizi me, nikada ne ispuštaj vrijednost koju sa tobom želim podijeliti. Sa usana punih obriši mene......

Bilo je već podne kada sam krenuo u osvajanje svijeta.
Čekala me je, znao sam. Potrebu da ju isprobam, onako grubo, stasito, pomalo zvjerski. Sa sobom sam ponio tek komadić naoštrene doze bluda, napetost u stanju pripravnosti.
Željela je demokraciju na stolici pripremljenoj za uzimanje slatke boli, dodire plahe na njenoj koži glatkoj. Ali danas sam ja gospodar njenog tijela.
Uzet ću ju straga. Polutke joj otvoriti. Prodrijeti snagom vulkana. Neka bude na vatri. Ispunjena lavom duboko u sebi. Oči neka joj se žare.
Želim samo da mi se daje.
Ako je nešto u srcu i bilo ljubavno i nježno, zaspalo je. Ostao mi je tek dodir kojim me pali. Pucam po šavovima. Po njoj se razlijevam.
Dopusti, bit ću tvoja ljubav, zubima vampira sokove ti okusiti. Na tebi ću krasiti mjesečinu i oblake sive.
Tvoj sam prijatelj u noći. Vrata sam zalupio čežnji. Vezao te oko članaka lancima svoje kose. Ne traži od mene slobodu. U tebi otapam prste kojima sam zapisao našu budućnost.

Prošao sam ti kistom po vrtu.
Odavala si se.
Grizao sam ti bedra.
Približavao brežuljcima jezikom.
Na koljenima si bila.
Nadao sam se da ću do noći kroz tebe proći.
Ostaviti žig tvrdi.
Tijelo na tebi trljati dok nas znoj ne oda.
Putove neistražene otkriti

Brišeš mi sa čela vlažnom maramicom znoj nakon neprospavane noći. Prelazila si mi preko ruku i leđa, polagano si došla do mišića kralježnice. Mijenjala si jednu za drugom. Skupljala si sve što se preko noći otopilo sa tvojim oblinama stopilo. Kapi tijela istrošenog u drhtajima spremala si u bočicu požude.

Ljetni povjetarac te je zapljuskivao. Pokušavao podići plavu haljinu što si vješto stisnula uz prepone. Nazirali su se otoci koji su se ritmično njihali pri penjanju ovim kamenim stepenicama. Krenuli smo na vrh bedema. Tamo je osmatračnica onim zaljubljenih. Prah koji opija i najstisnutija srca.

Vjetar koji mi je pomagao, postajao je sve jači, kosu ti raspleo. Rukom sam ti se prišuljao između članaka nogu. Okovi bluda su se opuštali kako sam ju povlačio po napetoj koži prema preponama. Gladno sam te uhvatio za struk. Haljina se otpuhala kao plahe latice ruže. Bila si moja, kretali smo se zajedno prema nebu. Spustio sam te na koljena. Uljima mediterana navlažio brežuljke koje sam tako dugo sanjao. Drhtala si pod svakim ulaskom prstiju u usku odaju. Željela si osjetiti udarce kamenoga tijela o te dvije predivne goleti. U tebi je mrak koji tako strasno želim osvijetliti. Pri mome prodoru hvataš se za hladne željezne šipke. Griješ me, tako toplo je u tebi.
Na ovom divljem tornju ljubavi uzimam te. Otvaraš bočicu požude. Sladiš usne i nemir koji se razbudio, probudio nasrtaj vatrenog biča.

Vraćao sam se s kasno noćne zabave. Opijanje, kartanje, hrana, malo prljavih misli. Uredno sam sve pospremio, što uvijek činim. Priroda me podarila mudrošću sitničavosti. Naravno, svi su autobusi već bili u garažama. Još i ovaj neumoljivi pljusak. A iskreno kao autostoper sam autsajder. Prije će me pokupiti avion, nego mi netko stati. Munje frcaju na sve strane. Kiša je isprala i zadnji trag nikotina sa zagasito, mladenačke kože. Pomislim koji me je đavo uopće i tjerao da idem. Samo da mi je još naći ludu koja će mi stati. Dao bih joj orden, okačio na prsa. Uh. Ali vidi vraga. Auto staje. Po ovome mraku razaznao sam samo boju. Bijela. Vrata se otvaraju.
Ja naravno kulturan kao i uvijek
''Dobro veče, mokar sam do kože, nadam se da to ne smeta''.
luda-''Slobodno uđi''-gotovo nečujno je rekla
kulturnjak-'' Moje odredište je.. ''
luda-''Znam ja gdje ti ideš''
luda-''Sjedi, uživaj, ovo će biti prokleto dobra noć''
kulturnjak-'' Htio bi se predstaviti''
U taj tren auto staje. Svjetlost ulične lampe odavala je obrise njenih oblina. Majica joj pripijena uz tijelo odavala liniju božice. Ma što god da sam i htio pitati, nestalo je. Odmjerila me svojim gorućim pogledom. Skočila na mene, zarila jezik. Progutat će me sa tim pohotnim ustima. Zarila mi ruke u kosu, počela gristi vrat. Ponos mi se podizao, želio je odnos. Prikovala me je za sjedalo. Obujmila nogama, svezala u čvor. Ruke sam nekako oslobodio. Majicu joj rastrgao. Njene opojne grudi su samo isklizale van. Skupio sam ih u predivno klupko. Bile su tako sočne, tople, meke. Zubima lagano prelazio preko njih. Bradavice sam sa guštom probao, bile su slatke kao trešnje što sam jutros doručkovao. Na meni je plesala. Svukao sam joj nepotrebnu odjeću, tange samo pomaknuo u stranu. Sjela je na mene. Laganim pokretima sve više nasjedala na krutost. Osjećao sam se kao vulkan, svaki tren će izbiti lava. Uhvatio sam je za struk, nabijao sve više. Prebacio sam ju na stražnje sjedalo. Nije se ni okrenula. Noge je raširila. Čekala je da ju uzmem straga. Guzove bijele, čvrste uhvatila rukama, otvorila se još više. ''O Bože koji predivan prizor''- pomislio sam u sebi.
Odaje njene su mi bile kao na pladnju. Uronio sam u njih kao u plavi ocean. Sladio se u ribici, okusu njenih stjenki. Znojna i vlažna tijela od kiše i naših uzdaha su se stapala. Ubrzavao sam ritam, ludovao u njoj. Sve jače prodirao. Dok nisam osjetio da me steže, grči se, jeca od ljubavne boli. Primila me za bok. Sama određivala snagu zadnjih udaraca. Krik. Po njenim leđima sam prosuo sjeme nespokoja. U tom trenu bio sam kao na dlanu sirene. U snu koji sam tako puno puta sanjao. Izašli smo na svježi zrak. Promatrala me je tim čokoladnim očima. Te oči kao da sam već negdje vidio.
-''I ti bila sinoć na onoj zzzza''.
Stavila mi je prst na usne. Nije dala da dovršim rečenicu.
-''Da, bila sam''.
Zašutio sam. Ušli smo u auto. Uputili se u mrak, prema jutru. Sjetio sam se noćnih smjena.
Radni kolega mi je tada rekao
-''U ovo vrijeme radimo samo mi, policajci i kurve''.

Pristao sam da te volim ovu toplu noć. Vjetar nam je pokazao put kojim moramo poći. Osluškivala si puls moga srca. Magičnim dodirom probudila postojanost u meni. Odvezala si lance koji su me stezali. Nagošću sam privukao sve titraje u tebi. Sladio ti se na grudima.
Usnama si ga uzela. Vješto me zavodila, navodila prema svojoj čežnji. Bedra si mi poklonila. Otpetljala si mašnu sa dara. Tijelo ti je vrištalo pod mojim prstima. Opijena vinom, otvorila si se. Željela me u sebi! Punoću moje krutosti. Vapila si. Nudila se na kožnoj stolici. Ružičasto me privlačila. Uzdahom zvijeri sam te prizvao. Opustila si se. Iščekivala prodor slatkoćom vrhunca. Milovao sam ti kožu što je bridila pod rukama. Nježna si i plaha, ja val mora. Zapljusnuo sam te. Prelio ti slanost svoje duše. Na crvenoj karavani nosio te kroz membrane ljubavi. Tijela su nam se kiselkasto stopila. Nagon očaranosti navodio na još...

Jezikom si istraživala njene usne. Pogledom sam se pokušao priključiti. Kosu si joj razvezala. Divlje se je osipala po grudima tvojim. Plamenim dodirima zagrijavala si ju, crveno je isijavala. Okrenula si ju na trbuh, uputila se unutrašnjom stranom bedara. Tražila noćni užitak u njoj. Bila je ono plavo u tebi. Nebeski oblaci što plešu uz glazbu bogova. Samo si nju htjela pored sebe imati.
Neka gori, neka gori. Probudi ju ognjenom žari na vrhu svojih jagodicama.

Izazivala, izazivala si me draga moja. Rastem, stasam. Prilazim ti, polutke ti rastvaram krutošću. Više se ne skrivaš. U tebi sam slobodan, sladokusje strasti širiš. Crno sam Sunce, svijetlim u tebi kao svjetionik na dalekom moru.

Uhvatio sam te za krila što si ih raširila. Njoj si se podala. Uplovila je u tvoje carstvo žudnju. Sasvim prirodno je bilo da joj priđem straga. Neobuzdanost iz očiju si mi upijala snagom električnog naboja. Promatrala si me dok sam u njoj pronalazio okuse grijeha. Vukla si me u nju. Ostajem, prebivam kao divlja zvijer.
Želim vas obje na ovom krevetu istrošenom. Još jednom dok ponoć ne dođe, uzdasi naši se ne izmiješaju u kaležu sokova. Sa vama dijelim sebe, nemir i glad.

Pronašao sam te na dnu staroga broda. Zarobljenog između oštrih hridi, morskih vala i školjki koje sam morao rastvoriti da nahranim dušu razvratnu. Uvukla si mi se u mišiće. Svaki trzaj u jagodičnoj kosti osjetim. Sladim te suzama svježe marmelade. Piješ mi iz dlana sokove tijela kao sirena. Uzimam te, prinosim oltaru zadovoljstava. Skidam sa tebe nespokoj, prepone ti kupam u jezerskoj vodi. Želim sol isprati. Samo ono slatko na tebi neka ostane.
Vučeš me svojim uzdahom u prebivališta križara, koji umiru za svoju voljenu nakon zadobivenih rana osvetničkog mača. Pogledaj me tim očima što plavo u sebi imaju. Uzet ću te živim bojama. Tamno crvenom. Oko ruku ću ti svezati uzde žudnje. U tebi ću pisati svoju vjernost. Duhove svojih trzaja utisnut ću duboko u tebe. Golicat ću ti usne kožnim naborima.
Ljubim te, dijelim sa tobom strast što tako pitko želiš. Sunce me je navodilo. Udaljene distance sam približio. Jagodicama osluškivao kao ti tijelo diše. Našao sam biser, točku kojom te ludim. Pogled ti bridi, grčevito me hvataš za struk. Ubrzavaš ritam. Tamna strana mijenja nijansu. Zagasitim dahom uvlačiš me u sebe. Otvaraš se. Rastem, tvoj sam. Dopuštaš igre mjeseca i mora. Plimnim nanosom grcam se u tebi. Rastvaram te. Gubiš kontrolu, disanje ubrzavaš. Upijaš svaku ljepljivu neravninu na meni. U tebi sam.

Zloduh sam iz boce. Ipak tražiš me ispod pokrivača satkanog od zvijezda. Živim u tebi. Sjajim, blistam ledenim odsjajem. Dražiš me. Guraš na rub litice. Nudiš se. Ne ostavljaš mi ni sekundu vremena slobodnog razmišljanja. Skidaš s mene boje tamne. Tvoj sam, u jutru, ovoj zori što me pokušava progutati. Prilaziš mi. U klopci sam, isplela si mrežu grijeha kao pauk.

Lijepim se po tebi. Podižem te. Vrelošću napetosti plašim duhove koju su te čuvali od moje grešne duše. Kradem ti mirise strasti sa brežuljaka. Dižem te, probijam u tebi more do dna. Slano me opijaš. Razvratnik sam nabujalog oružja. Postavljam te na tron kraljice.

Rasplićem svoju zastavu ljubavi. Spuštam te na pod, okrećem te. Rukama si se naslonila na zid, čvrsto se usidrila nogama. Sokove naše neobuzdane prirode po tebi polijevam. Razmazujem ih po guzovima, bedrima, sve do članaka. Klizim ti straga. Jecaš, želiš, trebaš me. Duboko u tebi kidam lance molitve. Kao stranac u noći ostavljam te bez daha. Padaš mi pod noge. Tijelo sam ti protkao slabošću svojom. U očima ti slad kojom sam te zadovoljio. Ostavio sam te u dimu cigarete. Goriš zajedno sa njom. Kao feniks podižeš se iz pepela. Želiš još.

Možeš li se sjetiti barem jedne noći kada sam bio daleko od tebe? Zatvorio sam prozor da ljubav ostane u nama. Prekrio te posteljom zavodljivosti. Privukao na kraj krevet. Glavu si položila na jastuk ispunjen guščjim perjem. Odškrinula si mi sama sve prilaze. Ljubio sam ti žarko putove koji su od mene tražili napetost tijela. Jezikom se bockao na sitne dlačice koje su odavale požudu u tami. Prelazio sam ti preko opne prvoga puta, slatkastom, potamnjelom kožom do vrata. Tu ti ostavljao sitne ugrize bluda. Željela si me. Očekivala širenje stjenke koju sam tako pohotno promatrao, želatinom prstiju omekšavao. U tebi sam eksplodirao, kao bomba. Raznio ti krvlju dokaz svoga postojanja. Magijom stihoklepca, okusom divljine tražio razloge u usnama što si mi poklanjala. Bridim na njima. Svjetla se pale. Mijenjao bih srce svoje za taj sočni ugriz moje krutosti. Podaješ mu se, stežeš zubima. Ostavljam ti svoje čežnje trag. Bijelost ti klizi niz rub usana. Hvatam trenutak zadovoljstava.
Razumiješ li me draga? Trebam te. Obezglavljeno ponirem. U zori crvenkasto-žutog Sunca spuštam te na dlanove grijeha. Oduzimam ti dah. Slasno se utapaš u mojoj nabreklosti. Razbuđujem te vatrenim udarcem. Anđeo sam u tebi. Krila mi daješ. Letim. Grubost moga daha osjetiš na leđima. Razbijam šapat prošlosti. Znaš da sam uvijek korak iza tebe. Padaš mi u naručje. Razlijevaš se kao proljetna kiša po tornju ljubavi.

Želiš li zajahati anđela crvenog?
Nema rogove, niti kosu sijedu. Strasno te voli, želi po tebi pisati Ljepotom prvog čina, tajnama skrivenim u zapećku gorostasa. Bludno te nositi prostranstvima zelenim. Dah ti oduzeti. Utopiti se u svjetlu koje mu nudiš.
Želiš li linije njegovih ruku osjetiti na svojim polutkama čvrstim. Sitne plamene pečate na preponama. Kleknuo bih. Rastvorio jezikom beskraj koji tako stidljivo skrivaš.
Još jednom, želiš li jahati na anđelu što ti prati svaki pokret tijela?
Grudi, ispod prozirne spavačice. Pupak koji vodi prema odajama mašte. Gonjen tisućama bijesnih zvijeri, skrio bi se u tebi. Živio sjajem vječne zvijezde

Odlučio sam. Napast ću tvoju utvrdu. Obukao sam tamno odijelo. Lice prekrio maskom morske prašine. Krenuo kroz žuta polja, preko gora i ravno kroz veselu šumu do tebe. Svjetlost crvena je gorjela. Nisi bila sama. Zavodljivo si plesala. Sa sebe skidala oskudne krpice. Bokovi koji su ti sjajili, u meni su budili valove ljubavi. ''Samo sam ti htio ukrasti najdražu sliku prošlosti''. Kosu si raspustila. Približavala se silueti koja je sjedila u kutu sobe. Nebesko obojanim noktima zagrebla si joj po mekoj, nježnoj koži. Krenula si prema vratu. Povukla si pahuljasti grudnjak, bacila ga u stranu. Grudi te dame su se zavodljivo meškoljile u tvojim rukama. Spustila si se niže. Zubima povukla pamučne niti. Odaje sladokusja si otkrila. Jezikom čvrstim prelazila si preko brežuljaka snova. Širila si joj noge. Svoje uzdahe miješala sa sokovima što su se skupljali na preponama. Okrenula si ju na trbuh. Stjenku grijeha kruto otvarala. Po magičnim otocima si prosipala ulje žuto, mirisa lavande. Usne svoje slatko unosila u nju, dok rijeka nemira nije potekla iz nje.
Bludnost me vuče k tebi. Nespokoj. Zore koje smo palili sa uzdasima divljine.
Lagano sam odškrinuo vrata. Približio ti se, oslobodio gordost. Želimo sam ti okovati slabost koja je patila za mnom. Tijela su nam se ispreplela. Grubim pokretima ruku, čvrsto te rastvorio. Sa upozorenjem ljubavi, prodirao u dubinu jutra. Ljubio sam te, tišinom vjetra, snagom zemljotresa. Okrenula si se prema meni. Slatko nasmijala, rekla mi: ''Baš si beštija''. Usne svoje putene stopila si sa njenim. Grcala u njenoj kosi dok sam te nosio prema visoravnima grijeha. Pustinjom si hodala, vruća i zanosna. Tvoja noćna prijateljica spustila se u beskraj naših dodira. Usplahirila naša oznojena tijela. Ludio sam te straga dok nisi osjetila kako se u tebi sudaraju muškost i damski jezik. Opne koje si nam darežljivo poklanjala stezale su se. Vjerovala si našim pokretima. U tebi smo, sljubljeni. Ono što je bilo nekada i sada. Naša si u klinču požude. I jedno i drugo volimo te. Kao Mjesec i Sunce.

Rekao bih: ''Sve je bilo bijelo oko mene''. Bolni krik, povik zvijeri. Park ispunjen ružinim laticama. Išao sam s mišlju; danas je zadnji dan u otkucajima mjeseca. Pokucao sam. Nitko se nije javljao. Ušao sam. Iza paravana naziralo se predivno žensko tijelo. Baš se je presvlačila. A ja opet, znao sam, zaljubio sam u prvi tren. Kaos mišića izbija. Zateže me. Moram malo popustiti remen. Dati mu slobode. Želi van. Izgledala je kao lutka okupana u tišini mora, sirena iz plavih dubina. Grudi sam joj promatrao kroz tanku opnu koja ju je skrivala. Jesam li u snu? Znam li da sam živ? Krv mi uzburkano kola tijelo, gorim. Prišao sam joj. Mogu li kako pomoći? Skinuti te okove što te stežu. Želim da bez njih iskreno dišeš. Okusiš slad sa usana što ti ovo jutro kriomice dajem. Uzet ću te kao Sunce prvi pogled rijeke. Putovati dubina što škakljivo prizivaju. Zaljubio sam se u tebe. Ruke ti želim osjetiti na prsima, kako se spuštaju. Razbuđuješ dragost što te želi razasuti poljima cvijeća. Znaš li, sanjao sam te još prošlu noć? Tebe, tako podatnu, kao kocku šećera što mi se topi pod jezikom. Ludo, ludo će nam biti. Ovdje, na vrelosti mojih dlanova. Otvori svoje žudnje. Okus maline je na njima. Jezikom želim skinuti sve skrivene draži. Zločesto ću biti u tebi. Vrtjeti te, ludjeti kao trn koji se ne da izvaditi. Grijeh ću utopiti na preponama tvojim. Sutra nije bitno, tako si meka. Grubost mojih ruku u tebi se odaje. Jecaš, jecaš na meni. Veži me nježno. Raspi sve sokove po sebi.

Izvuci me iz tuge i jada
U milosrđe svoje
Ti si mi sve
Prvi poljubac
Prvo jutro
Dašak vjetra
kada se izgubim u vrtovima ruža

Pronađi me
među svim tim uzdisajima požude
Otkrij tko te zaista voli

Znaš, moje srce ne može odoljeti
Još sam slab na tebe
Svijetlim u mraku
kao božičino drvce

Došla si mi sa prvim dahom
Tebe volim
Crvene lasi
Tijelo bijele puti

Tko god da se ljuti
Tko god da ne prašta

Ti si moja mašta
Za tebe ću uraditi sve
Sa okusom čokolade
I svježinom jutarnje roseežinom jutarnje rose

Ona je bezobrazno sexy, tijelo joj gori. Osjećam ga na dlanovima, glas mi podrhtava. Suza je u oku zelenom, čini me kamenom, tvrdim. Sanjam. Dijelim s njom postelju od snenih latica. Pitao sam ju; '' Gdje me to vodiš''? ''Želiš li, da mi duša bude plamen u ovome jutru?'' Ona je prokleto zgodna. Čips, što mi krca pod zubima. Jedem ju kao papričicu ljutu. Užitkom boga na vrhu neba. Osipa mi se po prsima. spuštam ju niže. U okrilje izobilja. Predjele nemira. Grizi, ljubi me. Usne topi na hladnom predjelu.
Uzeo sam ju kao kraljicu noći. Oprao od grijeha. U njoj sam. Trava je pod nama. Dijelim s njom sokove tijela, nagrizajuće, bludne. Rastao sam, bujao. Bedra sam joj koji put liznuo, u odaje purpura utonuo. Omamila me je, nogama pritisnula. Disao sam tek toliko da osjetim grčenje mišića koji su mi stezali vrat.
Na kapaljku mi je davala razloge da ne umrem. Čežnja je, rijeka koja me nosi u daljinu, u oazu stjenke srama. Želim ju osjetiti kako se tiho otvara. Jeca, pri malim dozama bola.
Ona je mjesec, na koji sam zakačio vrijeme. Ne idem nigdje. Baci ključ. Našao sam uzdahe koji me mame. Točku iz koje nema povratka.

Dušo rastopi mi se na dlanu. Uvuci pod kožu kao noćna krijesnica. Razgali me. Raspusti kose. Neka se zapliću o jeku vjetra. Snijeg si, što mi škripi pod tijelom. Ljubim te, ostavljam trag na pahuljama zime. Hladno mi je. Ugrij me. Vatru u meni upali. Da nam bude kao i lani. Ispred kamina na tepihu od snova. Vino si crveno pila. Male gutljaje si uzimala. Niz grlo su ti tekli. Uzmi i mene, ja ću biti tvoja opojna noć. Sa sladom na usnama zašećeri me. Lagano zagrizi, kao oštricom zube prevuci. Pucam, pucam po šavovima. Iznesi me van. Na snijegu ovome novogodišnjem raširi krila moje ljubavi. Purpurno me doziva. Prići ću ti bliže. Bit ćeš val na ovoj goleti tvrdoj. Uronit ću duboko. Na polutke čvrste što se šire postavio sam temelj kameni. Kliznuo ti jezikom prema brežuljcima što su se smješkali. Uvukao sam ih duboko. Raširio palčevima. Tražio sam nepresušni izvor vlažnosti. Sokovi naše zavodljivosti plesali su mi na licu. Sapleo sam se o sitne dlačice što su mi se smješkale. Maštale su o krutosti, muškosti. Zavodljivoj. Požudnoj. Naleti vihora ritam su mi davali. U tebi sam. S tobom istražujem razloge vrućice teške. U snijegu se ledimo. Tvrdoću griješ dahom. Prosipam ti se po tijelu, rukama. Nismo u ratu mala moja. Ali pucam iz dubine duše. Vrag me je uzeo, tvoja ruka zavela, na magičan put povela.

''Gasim te s posljednjim vriskom ljepljivih kapi požude.''

Tvoj sam sladoled. Niz usne ti hladno klizim po maloj rupici na bradi do vrata. Susrećem se sa mirisima cvijeća, jezera modroga, dodira anđela plavetnih. U hrani slatkorječivosti ti se utapam. Hvatam se za resice glasnica. Plutam ti krvlju do nožnih prstiju. Odmaram se na unutrašnjoj strani nokta.
Promatram ti stope koje ostavljaš u sluzavom tragu naše ljubavi. Vučeš ih za sobom. Otvori mi jedra. Uplovit ću ti u jezero ljepote. Urezati godove ljubavi u kožu svilenkastu. Zanjihati te na vjetru. Ljuljati, ljuljuškati. Grliti. Hvatati.
U naručje mi padni. Putujem tvojom crvenom linijom srama. Dobro znaš, moja si draga. Naga, u haljetku od žada. Ljubljena moja, pokaži mi kažiprstom gdje skrivaš ključ nevinosti. Uletio sam u toranj tananog zida.
Otvori vrata, znam, povratka nema. Pismo ću ti napisati. Tisuće njih. U tebi sam našao razlog svoje patnje.
Tugujem, tugujem u tebi. A opet volim, volim te jutarnjom sonatom suncokreta.

U udobnosti kože vojska uzdaha se slama. Debeo i nag prolazim kroz igličastu maglu. Treseš se. Pod naponom tijela žariš se. Blještiš kao svjetlosna godina. Odaješ mi se, daješ godine bluda. Otpor je nepotreban. Brežuljci ti bride dok se vrtiš na postelji bijeloj. Želiš još na mjestu našeg prvoga čina. Oči bistre govore ti jezikom divljine. Budim te. Snovi više nisu bitni. Ja sam u tebi. Opnom ljubavi me vežeš, usnama stežeš. Ne mogu bez noći u kojima mi zavodljivo plešeš. Tomu si se nadala, zato si mi se i podavala. Na željezničkom kolodvoru, na mostu usamljenosti, u restoranu na švedskom stolu. Degustirao sam te u više navrata. Ovijena si mi oko vrata. Za predjelo se opijam u treptajima mišića prepona. Za glavno jelo odabrao sam mrežu ispletenu purpurnim ehom, što me strasno podiže. Ponirem u tebi. U beskraju čežnje uzimam svaki komadić što dijamantno sjaji u podivljaloj kosi. Prstima grebem po dnu. Ništa ne ostavljam za sutra, s tobom sam do tajnovitog jutra. A desert, desert možemo podijeliti.
Brišem ti sa usana iskričav trag kao da me je uzeo u svoje okrilje sam vrag. Ljubim te. Svaku nit među zubima spremam u posebnu škrinjicu mašte.

Osjetim tvoga tijela dah. U žilama mi tečeš kao nikotin. Uvlačim ga sa dimovima prve jutarnje cigarete. Mlijeko našeg užitka sam otvorio. Posebno, slatko, sa okusom drhtaja međice, točke koju zavodljivo ližem. Upijam mirise požude zajedno sa mlijekom koje ti sjaji po rubovima magičnog užitka. Utapam se u tebi. Ruke pružam prema pupku. Istražujem kožu, oštre linije koje me vode do grudi. Na ukrućenim bradavicama ostavljam sitne otiske zubi. Okrećem te na trbuh. Po leđima ti nadolijevam novu dozu mlijeka. Grcam se u tebi. U vrtlogu brežuljkastih odaja prstom budim u tebi usnulu zvijer. Nagoviještam prolom strasti. Prilagođavam tvoje tijelo svojoj visini, moći, požudi. Napetost polutki grči se pod dodirom ruku. Stjenku osjetljivu na vlažni zrak zatvaram. Ponirem sve dublje. U ovoj vreloj noći sve moje želiš. Cijelost. Do kraja svitanja. Podatna si. Slatkoćom opojnosti vučeš me u sebe. Trzajima probavljivih glasova stvaraš zvukove zadovoljene žene.
Uzimaš me usnama onemoćalim. Grijeh u meni smije se. Lasi raspuštene kose petljaju se sa dlačicama nemira. Mlijekom požude tješiš me. Punoća u rascjepima bluda.
Ljubim te. Usne nam se miješaju sa vrelosti naše pitkosti. Predeš kao mačka. Noktima mi skidaš sa obraza ugrize uznemirenih sokova. Jagodicama razmazuješ po sebi vrijeme, želju, mene. U tebi sam. Plivam. Valovima oblina svoje ženstvenosti raznosiš trag prisutnosti snage što mi puteno oduzima dah.

Našao sam te. Još uvijek voliš moje dodire. Plamen si strasti, vrč pun ulja. Prelijeva ti se po tijelu. Odaje gipke kretnje zavodljivosti. Moja si, u snovima, u prolaznosti, u dahu vječnosti. Po dlanovima tražim linije koje se spajaju sa bojama ljeta. Čezni. Vodi me šumom nepreglednom. Naklonit ću ti se. Ploviti bedrima, prema gore, purpurnom nebu. Prstima istraživati voljeno mjesto. Pleši za mene, pleši sa mnom. Dodirni me kao ja tebe. Vlažnim jezikom slatkastog okusa prepona koje su me opijale. Odoljeti, želiš li? Posustati, možeš li? Pletem mrežu kao pauk. Vučem te u svijet zamke i grijeha u jagodi. Ljepljiv sam. Trag mi je bijel, na grudima tvojim, oko malog pupka. Grizem te, tek toliko da poteknu sokovi što u tebi vriju. Rastem, stasam u kamen mlad. Uzet ću te grubo. Jesi li svjesna što mi radiš? Golet sam, ptica grabljivica. Rastrojen. Nabrijan. Sladi se sa mnom. Neka ti teče niz usne.

target=_blank>

Noću sam se ušuljao odiseji u krevet. Otkrio ju. Plahtu koja ju skriva, svukao s nje. Milovao joj uspavano tijelo. Ljubio vrat. Golicao kožu snenu. Uhvatio ju za polutke sočne. Grizao, ostavljao trag bijelih zubi. Budi, budi se. Uznemiren sam dušo. Rastrgao bih ružičaste snove. Ovjekovječio ovaj trenutak. Vlažio ti prepone jutarnjom rosom. Jezikom se poigravao sa sladom koji ti se širi linijom napetosti. U vrućini znoj skupljao na jagodicama, miješao sa sokovima kojima se odaješ, meni ovako budalastom za tišinu prodaješ. Dajem ti se kao na pladnju. Nudim ti grubost i dragost. Veličinu i bitnost. Sebe i njega. Strast i nespokoj. Đentlmena i lutalicu. Bit ću što god želiš.
Razbojnik sa crnom maskom.
Mornar koji istražuje tvoje purpurno more. Grudi ti uzavrele zapljuskuje valovima užitka. Uplovljuje, izmjenjuje odaje koje ga napeto podižu, vode prema pučinama strasti.
Lovac koji je odvažan i u krivolovu. Skida zamke sa tvojih bedara, članke ti oslobađa sputanosti, noge ti vješto razmiče. Približava ti se na nožnim prstima. Krutošću rastvara uski prolaz. Prsten žudnje puni. Nudi ti sladoled La Animale. Vrškom jezika ga izazivaj. Upetljaj se u sitne, podšišane dlačice. Stisni ga snažno. Krv njim kola, od ljubavi, od sreće, od očaranosti tobom