SONGFORDEAD

Noću sam se ušuljao odiseji u krevet. Otkrio ju. Plahtu koja ju skriva, svukao s nje. Milovao joj uspavano tijelo. Ljubio vrat. Golicao kožu snenu. Uhvatio ju za polutke sočne. Grizao, ostavljao trag bijelih zubi. Budi, budi se. Uznemiren sam dušo. Rastrgao bih ružičaste snove. Ovjekovječio ovaj trenutak. Vlažio ti prepone jutarnjom rosom. Jezikom se poigravao sa sladom koji ti se širi linijom napetosti. U vrućini znoj skupljao na jagodicama, miješao sa sokovima kojima se odaješ, meni ovako budalastom za tišinu prodaješ. Dajem ti se kao na pladnju. Nudim ti grubost i dragost. Veličinu i bitnost. Sebe i njega. Strast i nespokoj. Đentlmena i lutalicu. Bit ću što god želiš.
Razbojnik sa crnom maskom.
Mornar koji istražuje tvoje purpurno more. Grudi ti uzavrele zapljuskuje valovima užitka. Uplovljuje, izmjenjuje odaje koje ga napeto podižu, vode prema pučinama strasti.
Lovac koji je odvažan i u krivolovu. Skida zamke sa tvojih bedara, članke ti oslobađa sputanosti, noge ti vješto razmiče. Približava ti se na nožnim prstima. Krutošću rastvara uski prolaz. Prsten žudnje puni. Nudi ti sladoled La Animale. Vrškom jezika ga izazivaj. Upetljaj se u sitne, podšišane dlačice. Stisni ga snažno. Krv njim kola, od ljubavi, od sreće, od očaranosti tobom