SONGFORDEAD

Ona je bezobrazno sexy, tijelo joj gori. Osjećam ga na dlanovima, glas mi podrhtava. Suza je u oku zelenom, čini me kamenom, tvrdim. Sanjam. Dijelim s njom postelju od snenih latica. Pitao sam ju; '' Gdje me to vodiš''? ''Želiš li, da mi duša bude plamen u ovome jutru?'' Ona je prokleto zgodna. Čips, što mi krca pod zubima. Jedem ju kao papričicu ljutu. Užitkom boga na vrhu neba. Osipa mi se po prsima. spuštam ju niže. U okrilje izobilja. Predjele nemira. Grizi, ljubi me. Usne topi na hladnom predjelu.
Uzeo sam ju kao kraljicu noći. Oprao od grijeha. U njoj sam. Trava je pod nama. Dijelim s njom sokove tijela, nagrizajuće, bludne. Rastao sam, bujao. Bedra sam joj koji put liznuo, u odaje purpura utonuo. Omamila me je, nogama pritisnula. Disao sam tek toliko da osjetim grčenje mišića koji su mi stezali vrat.
Na kapaljku mi je davala razloge da ne umrem. Čežnja je, rijeka koja me nosi u daljinu, u oazu stjenke srama. Želim ju osjetiti kako se tiho otvara. Jeca, pri malim dozama bola.
Ona je mjesec, na koji sam zakačio vrijeme. Ne idem nigdje. Baci ključ. Našao sam uzdahe koji me mame. Točku iz koje nema povratka.