SONGFORDEAD

Zloduh sam iz boce. Ipak tražiš me ispod pokrivača satkanog od zvijezda. Živim u tebi. Sjajim, blistam ledenim odsjajem. Dražiš me. Guraš na rub litice. Nudiš se. Ne ostavljaš mi ni sekundu vremena slobodnog razmišljanja. Skidaš s mene boje tamne. Tvoj sam, u jutru, ovoj zori što me pokušava progutati. Prilaziš mi. U klopci sam, isplela si mrežu grijeha kao pauk.

Lijepim se po tebi. Podižem te. Vrelošću napetosti plašim duhove koju su te čuvali od moje grešne duše. Kradem ti mirise strasti sa brežuljaka. Dižem te, probijam u tebi more do dna. Slano me opijaš. Razvratnik sam nabujalog oružja. Postavljam te na tron kraljice.

Rasplićem svoju zastavu ljubavi. Spuštam te na pod, okrećem te. Rukama si se naslonila na zid, čvrsto se usidrila nogama. Sokove naše neobuzdane prirode po tebi polijevam. Razmazujem ih po guzovima, bedrima, sve do članaka. Klizim ti straga. Jecaš, želiš, trebaš me. Duboko u tebi kidam lance molitve. Kao stranac u noći ostavljam te bez daha. Padaš mi pod noge. Tijelo sam ti protkao slabošću svojom. U očima ti slad kojom sam te zadovoljio. Ostavio sam te u dimu cigarete. Goriš zajedno sa njom. Kao feniks podižeš se iz pepela. Želiš još.