SONGFORDEAD

Vraćao sam se s kasno noćne zabave. Opijanje, kartanje, hrana, malo prljavih misli. Uredno sam sve pospremio, što uvijek činim. Priroda me podarila mudrošću sitničavosti. Naravno, svi su autobusi već bili u garažama. Još i ovaj neumoljivi pljusak. A iskreno kao autostoper sam autsajder. Prije će me pokupiti avion, nego mi netko stati. Munje frcaju na sve strane. Kiša je isprala i zadnji trag nikotina sa zagasito, mladenačke kože. Pomislim koji me je đavo uopće i tjerao da idem. Samo da mi je još naći ludu koja će mi stati. Dao bih joj orden, okačio na prsa. Uh. Ali vidi vraga. Auto staje. Po ovome mraku razaznao sam samo boju. Bijela. Vrata se otvaraju.
Ja naravno kulturan kao i uvijek
''Dobro veče, mokar sam do kože, nadam se da to ne smeta''.
luda-''Slobodno uđi''-gotovo nečujno je rekla
kulturnjak-'' Moje odredište je.. ''
luda-''Znam ja gdje ti ideš''
luda-''Sjedi, uživaj, ovo će biti prokleto dobra noć''
kulturnjak-'' Htio bi se predstaviti''
U taj tren auto staje. Svjetlost ulične lampe odavala je obrise njenih oblina. Majica joj pripijena uz tijelo odavala liniju božice. Ma što god da sam i htio pitati, nestalo je. Odmjerila me svojim gorućim pogledom. Skočila na mene, zarila jezik. Progutat će me sa tim pohotnim ustima. Zarila mi ruke u kosu, počela gristi vrat. Ponos mi se podizao, želio je odnos. Prikovala me je za sjedalo. Obujmila nogama, svezala u čvor. Ruke sam nekako oslobodio. Majicu joj rastrgao. Njene opojne grudi su samo isklizale van. Skupio sam ih u predivno klupko. Bile su tako sočne, tople, meke. Zubima lagano prelazio preko njih. Bradavice sam sa guštom probao, bile su slatke kao trešnje što sam jutros doručkovao. Na meni je plesala. Svukao sam joj nepotrebnu odjeću, tange samo pomaknuo u stranu. Sjela je na mene. Laganim pokretima sve više nasjedala na krutost. Osjećao sam se kao vulkan, svaki tren će izbiti lava. Uhvatio sam je za struk, nabijao sve više. Prebacio sam ju na stražnje sjedalo. Nije se ni okrenula. Noge je raširila. Čekala je da ju uzmem straga. Guzove bijele, čvrste uhvatila rukama, otvorila se još više. ''O Bože koji predivan prizor''- pomislio sam u sebi.
Odaje njene su mi bile kao na pladnju. Uronio sam u njih kao u plavi ocean. Sladio se u ribici, okusu njenih stjenki. Znojna i vlažna tijela od kiše i naših uzdaha su se stapala. Ubrzavao sam ritam, ludovao u njoj. Sve jače prodirao. Dok nisam osjetio da me steže, grči se, jeca od ljubavne boli. Primila me za bok. Sama određivala snagu zadnjih udaraca. Krik. Po njenim leđima sam prosuo sjeme nespokoja. U tom trenu bio sam kao na dlanu sirene. U snu koji sam tako puno puta sanjao. Izašli smo na svježi zrak. Promatrala me je tim čokoladnim očima. Te oči kao da sam već negdje vidio.
-''I ti bila sinoć na onoj zzzza''.
Stavila mi je prst na usne. Nije dala da dovršim rečenicu.
-''Da, bila sam''.
Zašutio sam. Ušli smo u auto. Uputili se u mrak, prema jutru. Sjetio sam se noćnih smjena.
Radni kolega mi je tada rekao
-''U ovo vrijeme radimo samo mi, policajci i kurve''.