SONGFORDEAD

U udobnosti kože vojska uzdaha se slama. Debeo i nag prolazim kroz igličastu maglu. Treseš se. Pod naponom tijela žariš se. Blještiš kao svjetlosna godina. Odaješ mi se, daješ godine bluda. Otpor je nepotreban. Brežuljci ti bride dok se vrtiš na postelji bijeloj. Želiš još na mjestu našeg prvoga čina. Oči bistre govore ti jezikom divljine. Budim te. Snovi više nisu bitni. Ja sam u tebi. Opnom ljubavi me vežeš, usnama stežeš. Ne mogu bez noći u kojima mi zavodljivo plešeš. Tomu si se nadala, zato si mi se i podavala. Na željezničkom kolodvoru, na mostu usamljenosti, u restoranu na švedskom stolu. Degustirao sam te u više navrata. Ovijena si mi oko vrata. Za predjelo se opijam u treptajima mišića prepona. Za glavno jelo odabrao sam mrežu ispletenu purpurnim ehom, što me strasno podiže. Ponirem u tebi. U beskraju čežnje uzimam svaki komadić što dijamantno sjaji u podivljaloj kosi. Prstima grebem po dnu. Ništa ne ostavljam za sutra, s tobom sam do tajnovitog jutra. A desert, desert možemo podijeliti.
Brišem ti sa usana iskričav trag kao da me je uzeo u svoje okrilje sam vrag. Ljubim te. Svaku nit među zubima spremam u posebnu škrinjicu mašte.