SONGFORDEAD

1. dio

Kobna je bila večera. Ostao sam bez para a morao sam naplatiti dug. Ipak se nisam brinuo jer je dogovorena isplata na prirodan, zdravi način.
Morao sam samo odlučiti hoću li odmah obadvije uzeti, ili jednu danas a drugu sutra. Naravno stvar je bila delikatesne naravi.

Jedna je uvijek nosila pripijenu suknju do koljena. Kako joj je samo guza dolazila do izražaja u njoj. Mutila mi je um. Uzimala je svaki moj uzdah dubokim i vrelim usnama. Ime joj je bilo Ora a druga se zvala Ana. Ana je bila zavodljiva u strukovnoj suknjici crvene boje. Napokon sam razlučio što je za njih prihvatljivo i u mojoj moći. Večeras ću Oru poslužiti a sutra Anu.

Prišao sam Ori, uhvatio ju za ruku i poveo u kuhinju u kojoj se širio miris svježe skuhane kave. Prihvatio sam ju za čvrste polutke, posjeo na bijeli dugački šank. Otkopčao joj svilenu košulju. Njena sočna koža odisala je svježinom proljetnog cvijeća. Grudi su joj bile skrivene pamučnom mrežom ispletenom sa prvim zrakama jutarnjeg Sunca. Pregrizao sam čokoladnu zakačku. Lice mi se ozarilo kao kada sam prvi puta progledao. Ljubio sam joj predivne obline. Stvarala se električna napetost među nama. Pod jezikom sam osjetio kako bride. Ljepota života u meni se budila, zapljusnuo me je predivan val sreće. Spuštao sam se po pahuljastoj vrelini, klizio prema pupku. Svoje tek probuđene grijehe vezao sam joj oko nogu. Suknju sam joj zadigao. Vlažio joj bedra sokovima znojnim, miješao sa uljima bogova. Nježno sam joj prelazio po uznemirenim brežuljcima, pripremao za savršenstvo koje ju je trebalo odvesti u nedosanjani san. Okrenuo sam ju onako vlažnu oko odaja koje sam htio rastvoriti krutošću, trnovitosti jednog muškarca željnog žene. One koja daje sebe, i uzima i najmanju nit koju joj mogu žudno pružiti. Sluđen njenim pokretima tijela šibao sam ju udarcima strasnim. Vođen njenim rukama dovodio sam ju do ekstaze u kojoj smo zajedno doživjeli vrhunac života.